Razvoj pismenosti na hrvatskome prostoru

Budući da je razvoj pismenosti u Hrvatskoj vezan uz crkvene redove koji su zapravo poticali i razvijali pismenost, prvo pismo koje se upotrebljavalo bila je latinica, a pisalo se na latinskom jeziku.

Valunska ploča dokaz je upotrebe dva pisma i dva jezika u 11. st. Tako je Valunska ploča pisana glagoljicom na hrvatskom jeziku te latinicom na latinskom jeziku.

Prvi pismeni ljudi na hrvatskom prostoru bili su svećenici i redovnici. Oni su se koristili latinskim jezikom jer je to bio jezik Crkve i bogoslužja. Tako je latinski jezik i prvi jezik koji se upotrebljavao u Hrvatskoj, a pisalo se latinicom.

U 6. st. u Italiji osnovan je red benediktinaca. Oni su među prvima došli i na hrvatski prostor jer su hrvatski knezovi podupirali crkvene redove. U Hrvatskoj je zato nastajalo puno benediktinskih samostana.

U uvodu teksta Bašćanske ploče stoji \"ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir\". Dakle, opat Držiha dao je uklesati natpis na ploču, a opat Dobrovit zidao je crkvu s devetero braće.

Bizantski carevi slali su u hrvatske prostore svoje misionare, kao što su to poslali Konstantina i Metoda. Bizant je podupirao da se u Dalmaciji koristi glagoljica, a kao jezik u bogoslužju slavenski jezik. Na taj način Bizant je pokušao zadržati prevlast u Dalmaciji.

U 9. stoljeću počela je misija tzv. \"solunske braće\" Ćirila i Metoda, koji su svojim misionarskim radom donijeli i novo pismo na hrvatske prostore. Bila je to glagoljica, prvo slavensko pismo.

Glagoljica se najprije u uporabi primila u Istri i Kvarneru, a onda se odatle širila na Dalmaciju.

Latinica je kao pismo imala različitih varijanti, tj. izgleda. U svakom povijesnom razdoblju koristila se neka varijanta, pa je tako u ranom srednjem vijeku bila raširena karolina. Bilo je to pismo koje se upotrebljavalo na dvoru Karla Velikoga, odakle se proširilo na Europu.

Kao najstariji cjeloviti glagoljički natpis na hrvatskom sačuvana je Bašćanska ploča, nastala oko 1100. godine. Natpis na ovoj ploči pisan je glagoljicom i hrvatskim jezikom.

Najstariji glagoljički natpis iz 11. st. je Valunska ploča. Nazvana je tako jer je pronađena u Valunu na otoku Cresu. Radi se o nadgrobnoj ploči napisanoj na hrvatsko i latinskom jezikom, a pisma su latinica i glagoljica.

Benediktinci su se kao prvi crkveni red u Hrvatskoj služili latinskim jezikom, a pismo koje su upotrebljavali bila je latinica. Tako je latinica najstarije upotrebljavano pismo u Hrvatskoj.

Ćiril (Konstantin) i Metod su svojim misionarskim radom donijeli na hrvatske prostore prvo slavensko pismo glagoljicu. Prvo se koristila u Istri i u Kvarneru, a potom se proširila na Dalmaciju.

Bašćanska ploča služila je kao oltarna pregrada u crkvi svete Lucije kraj mjesta Baška na otoku Krku. U srednjem vijeku često je oltar bio odijeljen od vjernika ovakvim kamenim pregradama.

Razvoj pismenosti u Hrvatskoj vezan je uz proces pokrštavanja, odnosno uz prihvaćanje kršćanstva. Hrvatski knezovi su kao franački vazali bili obvezni prihvatiti i kršćanstvo. S dolaskom crkvenih redova na hrvatske prostore, dolazi i pismo jer su većinu pismenog stanovništva upravo činili svećenici i redovnici. Oni su onda širili pismo i jezik, a najprije su se služili latinicom i latinskim jezikom.