Promjene u Katoličkoj Crkvi u ranom novom vijeku

Papa Pavao III. je odlučio provesti obnovu unutar vlastitih redova, kako bi zaustavilo širenje reformacije. Ova obnova se zove protureformacija.

Na Tridentskom koncilu donesena je odluka da župni uredi moraju voditi matične knjige. To su knjige u koje se redovno upisuju rođeni, kršteni, vjenačni i umrli. Na taj način mogao se pratiti broj stanovnika.

Martin Luther napisao je 1517. god. 95 teza u kojima je iznio svoje prijedloge za reformu Crkve. Glavni razlozi su bili bogaćenje svećenika, prodaja oprosta i pada morala u crkvenim redovima. Svoje teze je stavio na vrata crkve u Wittenbergu u Njemačkoj. Pokret je dobio naziv Protestantizam radi protesta protiv Crkve.

Lutherove ideje su se širile i izvan Njemačke, posebno prema sjeveru Europe u skandinavske zemlje. Druge zemlje u kojima se pojavila Reformacija su Švicarska u srednjoj Europi i Engleska na zapadu Europe.

Prema papi Grguru XIII. koji je naredio reformu kalendara, u 16. st. nastao je gregorijanski kalendar. Julijanski kalendar koji se koristio imao je manjak dana i neprecizan, pa je uveden gregorijanski koji ima 356 dana i 6 sati. Uvedena je i prijestupna godina svake četiri godine koja ima 366 dana.

Tridesetogodišnji rat je zahvatio gotovo cijelu Europu. Katoličku stranu su predvodili Habsburgovci, a protestante su predvodili Danska i Švedska. Rat je završio Vestfalskim mirom (1648.), kojim je bila dogovorena vjerska tolerancija.

Kralj Henrik VIII. je osnovao reformacijsku Anglikansku Crkvu u Engleskoj, jer je papa odbio poništiti Henrikov brak sa suprugom, koja mu nije rodila muškog nasljednika.

U Crkvi su uspostavljeni crkveni sudovi koji su se zvali inkvizicija, a sudci inkvizitori. Na inkviziciji se sudilo osobama koje su prijavljene kao vještice i čarobnjaci. Uglavnom se sudilo ženama, a kao kazna su ljudi spaljivani na lomači. Progon vještica trajao je od 15. do 18. st. u Europi.

Prodaja oprosta se zove indulgencija. Ona je bila jedan od glavnih razloga Reformacije.

Najvažnija posljedica reformacijskog pokreta je bila podjela Katoličke crkve na protestante i katolike. Ova podjela je rezultirala krvavim vjersklm ratovima. Vrhunac vjerskih sukoba bio je Tridesetogodišnji rat (1618.-1648.). Taj rat je zahvatio gotovo cijelu Europu. Katoličku stranu su predvodili Habsburgovci, a protestante su predvodili Danska i Švedska. Rat je završio Vestfalskim mirom (1648.), kojim je bilo dogovorena vjerska tolerancija,

Glavni nositelj crkvene obnove je bio novoosnovani crkveni red Družbe Isusove, odnosno Isusovci. Oni su se odlikovali strogom disciplinom i bezuvjetnom poslušnošću papi. Njihov cilj je bio postići obrazovanje širokih slojeva pučanstva. Osnovali su škole, gimnazije i sveučilišta u kojima se školuje mladež u katoličkom duhu.

Pokret koji je pokrenu Martin Luther se zove Reformacija. Izraz potiče od želja za crkvenim reformama.

Od 1545. do 1563. godine koncil (crkveni sabor) je zasjedao u Tridentu. Koncil je potvrdio papu kao vrhovnog poglavara Crkve te sva vjerska učenja koja su protestanti osporavali. Odlučeno je da svi budući svećenici trebaju završiti studiji teologije te da treba uspostaviti sjemeništa (škole za svećenike).

Matija Vlašić Ilirik (1520.-1575.) je bio profesor hebrejskog i grčkog jezika te je bio jedan od vodećih ljudi reformacijskog pokreta nakon smrti Martina Luthera.

Papa nije dopustio Henriku VIII. poništavanje braka da bi se mogao ponovno crkveno vjenčati. Naime, Henrik nije imao sina u prvom braku, a prema pravu je samo muški nasljednik mogao naslijediti prijestolje. Zbog toga se Henrik proglasio poglavarom Crkve u Engleskoj, s papa ga je izbacio iz Katoličke Crkve.

U srednjem vijeku su mnogi biskupi, kardinali i čak pojedine pape su potjecali iz redova visokog plemstva i nisu bili školovani za svećenika, nego su kupili crkvenu službu. Oni su gledali crkvenu službu kao bogat izvor prihoda. Posljedica je bio pad discipline, morala u crkvenim redovima.

Reformacijske Crkve odbacuju postojanje crkvene hijerarhije, tj. ne priznaju da je neki svećenik na poziciji iznad nekog drugog ili da je poglavar. Ne štuju kipove i slike, uglavnom se smiju ženiti i potiču proučavanje Biblije.

Isusovac Bartol Kašić je napisao prvu hrvatsku gramatiku. Kao temelj hrvatskog jezika uzeo je štokavsko narječje.

Vrhunac vjerskih sukoba bio je Tridesetogodišnji rat (1618.-1648.). Taj rat je zahvatio gotovo cijelu Europu. Katoličku stranu su predvodili Habsburgovci, a protestante su predvodili Danska i Švedska. Rat je završio Vestfalskim mirom (1648.), kojim je bilo dogovorena vjerska tolerancija. S time su bili okončani vjerski sukobi.

Papa Pavao III. je odlučio provesti obnovu unutar vlastitih redova, kako bi zaustavilo širenje reformacije. Ova obnova se zove protureformacija.

Reformacija se prvi put pojavila u Njemačkoj kad je Martin Luther napisao (1517. god.) 95 teza u kojima je iznio svoje prijedloge za reformu Crkve. Glavni razlozi su bili obogaćenje svećenika, prodaja oprosta i pada morala u crkvenim redovima. Svoje teze je stavio na vrata crkve u Wittenbergu u Njemačkoj.

Glavni nositelj crkvene obnove je bio novoosnovani crkveni red Družbe Isusove, odnosno Isusovci. Oni su se odlikovali strogom disciplinom i bezuvjetnom poslušnošću papi. Njihov cilj je bio postići obrazovanje širokih slojeva pučanstva. Osnovali su škole, gimnazije i sveučilišta u kojima se školuje mladež u katoličkom duhu.

Vrhunac vjerskih sukoba bio je Tridesetogodišnji rat (1618.-1648.). Taj rat je zahvatio gotovo cijelu Europu. Katoličku stranu su predvodili Habsburgovci, a protestante su predvodili Danska i Švedska. Rat je završio Vestfalskim mirom (1648.), kojim je bilo dogovorena vjerska tolerancija,

Martin Luther je napisao 1517. god. 95 teza u kojima je iznio svoje prijedloge za reformu Crkve. Glavni razlozi su bili bogaćenje svećenika, prodaja oprosta i pada morala u crkvenim redovima. Svoje teze je stavio na vrata crkve u Wittenbergu u Njemačkoj. Pokret je dobio naziv Protestantizam radi protesta protiv Crkve.

Koncil je crkveni sabor.

Najvažnija posljedica reformacijskog pokreta je bila podjela Katoličke crkve na protestante i katolike. Ova podjela je rezultirala krvavim vjerskim ratovima. Vrhunac vjerskih sukoba bio je Tridesetogodišnji rat (1618.-1648.). Taj rat je zahvatio gotovo cijelu Europu. Katoličku stranu su predvodili Habsburgovci, a protestante su predvodili Danska i Švedska. Rat je završio Vestfalskim mirom (1648.), kojim je bila dogovorena vjerska tolerancija.