Kriza Osmanskoga Carstva i borbe za oslobođenje od osmanlijske vlasti

Mir u Srijemskim Karlovcima 1699. g. potpisala je Sveta liga i Osmansko Carstvo. Tim je mirom Osmansko Carstvo izgubilo teritorije u Europi, a moćna sila postaje Habsburška Monarhija.

Osmansko Carstvo je 1699-ih godina bilo na koljenima i prisilno je potpisalo mir u Srijemskim Karlovcima.Ovim mirom Osmansko Carstvo je izgubilo gotovo cijelu Ugarsku, Slavoniju, Liku te zapadni Srijem. Ova područja su pala u ruke Habsburške Monarhije. S time je najveći dio hrvatskih zemalja bio oslobođen od osmanske vlasti. Usprkos hrvatskim očekivanjima, bečki dvor nije vrato oslobođena područja Hrvatskoj nego ih je priključio Vojnoj krajini. Tako da je Slavonija tek 1745. god. bila vraćena Hrvatskoj.

U bitci kod otoka Lepanta 1571. god. osmanska vojska prvi put je doživjela poraz od kršćanske vojske. Ishod bitke je bio katastrofalan za osmansku vojsku koja je izgubila gotovo dvije stotine brodova i 25.000 vojnika.

Mir u Srijemskim Karlovcima je zaključen 1699. godine. Njime je Osmansko Carstvo izgubilo velika područja.

Mir u Srijemskim Karlovcima označio je za Osmansko Carstvo gubitak euripskih teritorija i ustupanje tih teritorija zemljama Svete lige, najviše Habsburškoj Monarhiji koja je postala vodeća sila.

Većina stanovništva bavila se poljoprivredom, ali došlo je do modernizacije poljoprivrede uvođenjem novih alata, sadnjom novih kultura. Razvojem poljoprivrede razvijaju se i trgovina i obrti.

Godine 1571. odigrala se Bitka kod Lepanta, mjesta blizu današnje Grčke. Bila je to velika pomorska bitka. U bitci su se sukobile snage Svete lige s Osmanskim Carstvom i nanijeli prvi poraz Osmanskom Carstvu, što je odjeknulo kršćanskim svijetom vrlo brzo. Bitka je stoga prikazana na mnogim umjetničkim djelima.

Odredbama mira u Srijemskim Karlovcima stvorena je hrvatska granica s Bosnom. Ta se granica održala sve do danas.

Osmansko Carstvo je bilo na koljenima i prisilno je potpisalo mir u Srijemskim Karlovcima 1699. godine.Ovim mirom Osmansko Carstvo je izgubilo gotovo cijelu Ugarsku, Slavoniju, Liku te zapadni Srijem. Ova područja su pala u ruke Habsburške Monarhije. S time je najveći dio hrvatskih zemalja bio oslobođen od osmanske vlasti. Usprkos hrvatskih očekivanja, bečki dvor nije vratio oslobođena područja Hrvatskoj nego ih je priključio Vojnoj krajini. Tako da je Slavonija tek 1745. god. bila vraćena Hrvatskoj.

Oslobođenjem hrvatskih krajeva, posebno Slavnije, Like, Krbave i Dalmacije formirane su neke od današnjih državnih granica, posebno prema BiH. Dalmacija je priključena Mletačkoj Republici.

Savez sklopljen radi potiskivanja Osmanlija iz Europe se zove Sveta liga. Činile su ga Habsburška monarhija, Poljska i Mletačka Republika.

Veliki bečki rat ili Rat Svete lige s ciljem potiskivanja Osmanlija iz Europe je trajao od 1683. do 1699. godine.

Uzroci velike krize Osmanskog Carstva su bili višestruki. Otkriće pomorskog puta do Indije oko Afrike je smanjilo kopnenu trgovinu preko Osmanskog Carstva i značio je gospodarsko slabljenje zbog nedostatka novca. Posljedica nedostatka novca je bila ta da je oprema osmanske vojske zaostajala za sve snažnijim i modernijim vojskama europskih država. Također je osmanska vojska izgubila nadzor nad Sredozemnim i Crnim morem nakon bitke kod Lepante 1571. godine .

Osmanska vojska je čak tri puta opsjedala Beč, ali ga nisu uspjeli osvojiti. U velikom Bečkom ratu 1683. do 1699. god. Austriji je došao poljski kralj Jan Sobjeski sa svojom vojskom u pomoć te su porazili osmansku vojsku.

Sveta liga je savez država protiv Osmanskog Carstva. Osnivači su bile Sveta stolica (Papinska država), Habsburška Monarhija, Poljska i Venecija.

U Bitci kod Lepanta 1571. g. sukobilo se Osmansko Carstvo s pomorskim snagama Svete lige. Dakle, nije došlo do sukoba s pojedinačnom državom ili narodom, nego sa savezom koji su činile pojedine kršćanske zemlje.

Poljska vojska, pod vodstvom kralja Jana Sobjeskog, je pristigla u pomoć Beču i tako ga spasila od prodora Osmanlija.

Kriza Osmanskog Carstva počinje u istom stoljeću u kojem je Carstvo doživjelo i vrhunac, a to je 16. st. Do krize je došlo zbog manjka prihoda, što je posljedica prestanka osvajanja. Uz to dolazi do pritiska na stanovništvo, posebno kršćansko, koje se sve više buni.

Na nekim područjima koja su oslobođena od Osmanlija dolazi do naseljavanja novog stanovništva jer je oslobođenjem tih krajeva došlo i do povlačenja dijela stanovništva. Novo se stanovništvo naseljava kako bi obrađivalo zemlju i razvijalo gospodarstvo u tim krajevima, a i kako bi štitilo granice prema Osmanskom Carstvu.

Osmanlije su 1683. godine, pod vodstvom velikog vezira Kara Mustafe, još jednom stigli do Beča. Opkoljenom gradu stigle su poljska i njemačka vojska u pomoć i tako ga spasile od prodora Osmanlija.

Zemlje Svete lige bile su kršćanske zemlje u Europi koje su bile ugrožene osmanskim osvajanjima, a veliki dio teritorija im je oduzet tim osvajanjima. Zato je glavni cilj zemalja koje su činile savez bio da potisnu Osmanlije iz Europe, s teritorija koji su njima bili od interesa.