Na području Republike Hrvatske se nalazi osam nacionalnih parkova. To su Brijuni, Paklenica, Kornati, Mljet, Krka, Sjeverni Velebit, Plitvička jezera i Risnjak.

Bioraznolikost je pojam koji ukazuje na bogatstvo živog svijeta i staništa nekog prostora. Uključuje broj vrsta koje žive na tom prostoru (raznolikost vrsta), raznolikost staništa te raznolikost gena. Uglavnom, kada se govori o bioraznolikosti misli se na bogatstvo vrsta nekog prostora. Hrvatska je jedna od zemalja s najvećom bioraznolikošću u Europi.

Kaulerpa je zelena alga koja je poznata i kao alga ubojica. Razmnožava se vegetativno (kidanjem pojedinih dijelova) te onemogućuje rast svim drugim algama i biljkama. Pošto se niti jedan drugi organizam ne hrani njome, dolazi do jako brzog širenja na uzurpiranom području. Ovo je unesena vrsta (invazivna vrsta) na području Hrvatske.

U RH ima 12 parkova prirode: Dinara, Vransko jezero, Telašćica, Velebit, Žumberak-Samoborsko gorje, Lonjsko polje, Medvednica, Biokovo, Učka, Papuk, Lastovsko otočje i Kopački rit.

Sve zaštićene biljne i životinjske vrste se nalaze u Crvenom popisu. Ukoliko su vrste ugrožene ili im prijeti izumiranje, nužno ih je zaštiti zakonom.

Čovječja ribica je endem dinarskog podzemlja. Ovo je vodozemac potpuno prilagođen životu u podzemlju. Tijelo joj je bijele boje, ima dva para udova i rep. Diše plućima i škrgama.

Pesticidi (i razni drugi biocidi) su izrazito štetni za kukce. Negativno utječu na pčele, leptire i bumbare koji su važni oprašivači i nužni su za zdravi, funkcionalni ekosustav.

Bagrem i pajasen su neke od invazivnih biljnih vrsta na području RH.

Brancin nije zaštićena životinja u RH, dok su bjeloglavi sup, kuna zlatica i vuk jedne od zaštićenih vrsta unutar RH.

Hrvatska je jedna od država s najvećom bioraznolikošću u Europi. Tome doprinosi relativno mala površina na kojoj se može naći jako veliki broj različitih staništa (planinski vrhovi, morska obla, močvare, travnjaci, pustinje, krško podzemlje...) gdje žive različite biljne i životinjske vrste.

Biljke proljetnice su zakonom zaštićene da se spriječi njihovo prekomjerno branje koje bi moglo ugrožiti njihove populacije.

U parku prirode dozvoljene su turističke i rekreativne aktivnosti koje ne ugrožavaju prirodu i vrste koje žive unutar parka. Dozvoljena je i provedba edukacija i znanstvenih istraživanja.

Mungos je unesen na Mljet radi redukcije broja poskoka. Nedugo nakon, kad mu je ponestalo hrane, počeo se hraniti pticama, manjim sisavcima i domaćim životinjama.

U Republici Hrvatskoj zaštita prirode temelji se na Zakonu o zaštiti prirode čiji je cilj odrediti \"sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih dijelova\".

U nacionalnom parku su dozvoljene aktivnosti koje ne ugrožavaju prirodu - otvoreni su za edukaciju, znanstveni rad i istraživanje te turističko-rekreativne posjete. Rekreacija je dozvoljena sve dok ne dolazi do narušavanja prirodne ravnoteže. Nije dopušteno iskorištavanje prirodnih dobara i uznemiravanje živog svijeta.

Prekomjerni lov i ribolov te krivolov mogu smanjiti populacije životinja te mogu čak dovesti do izumiranja cijelih vrsta. Primjer takvog izumiranja je golub selac koji je izlovljen do istrebljenja u 19. i ranom 20. stoljeću u Sjevernoj Americi.

Bijele i Samarske stijene u Gorskom kotaru kao i Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu spadaju pod stroge rezervate.

Krčenje šuma i livada te isušivanje močvara da se dobije površina za uzgoj hrane ili gradnju dovodi do gubitka staništa za životinjske i biljne vrste koje žive na tom prostoru. Vrste su prilagođene na određene uvjete i tip staništa. Ne mogu živjeti na nekom prostoru ako se ti uvjeti okoliša promjene.

Biljne ili životinjske vrste koje žive na malom, ograničenom prostoru nazivamo endemima. Primjerice, neka vrsta može živjeti samo u jednom jezeru ili samo na jednoj planini. Primjer endema u Hrvatskoj je biljka velebitska degenija, a vodozemac čovječja ribica je endem Dinarida.

Strogi rezervat je namijenjen za posjetu znanstvenika i provođenje znanstvenih istraživanja, nije dopuštena turistička aktivnost. Strogi rezervati su područja pod najvišim stupnjem zaštite u RH. Imamo dva stroga rezervata: Bijele i Samarske stijene i Hajdučki i Rožanski kukovi.