Zaštita prirode u Republici Hrvatskoj

Zaštićene vrste su biljne ili životinjske vrste koje su zakonski zaštićene Zakon o zaštiti prirode. Vrste mogu biti zaštićene jer su ugrožene, rijetke ili od velike važnosti za neko područje. Neke od zaštićenih vrsta u RH su: vuk, velebitska degenija, ris, bjeloglavi sup.

Krčenje šuma i livada te isušivanje močvara da se dobije površina za uzgoj hrane ili gradnju dovodi do gubitka staništa za životinjske i biljne vrste koje žive na tom prostoru. Vrste su prilagođene na određene uvjete i tip staništa. Ne mogu živjeti na nekom prostoru ako se ti uvjeti okoliša promjene.

Ugrožene vrste su vrste kojima prijeti izumiranje na nekom području ili globalno. Neki od razloga ugroze vrsta su gubitak staništa (izgradnja prometnica, sjeća šuma i širenje gradiva), pretjerani lova i sakupljanje, ometanje i onečišćenje.

Strogi rezervati su područja pod najvišim stupnjem zaštite u RH. Strogi rezervat je namijenjen za posjetu znanstvenika i provođenje znanstvenih istraživanja, nije dopuštena turistička aktivnost. U RH imamo dva stroga rezervata.

Prekomjerni lov i ribolov te krivolov mogu smanjiti populacije životinja te mogu čak dovesti do izumiranja cijelih vrsta. Primjer takvog izumiranja je golub selac koji je izlovljen do istrebljenja u 19. i ranom 20. stoljeću u Sjevernoj Americi.

Biljne ili životinjske vrste koje žive na malom, ograničenom prostoru nazivamo endemima. Primjerice, neka vrsta može živjeti samo u jednom jezeru ili samo na jednoj planini. Primjer endema u Hrvatskoj je biljka velebitska degenija, a vodozemac čovječja ribica je endem Dinarida.

Biljne ili životinjske vrste koje žive na malom, ograničenom prostoru nazivamo endemima. Primjerice, neka vrsta može živjeti samo u jednom jezeru ili samo na jednoj planini. Primjer endema u Hrvatskoj je biljka velebitska degenija, a vodozemac čovječja ribica je endem Dinarida.

Zaštićeno područje je jasno određeno područje u kojem se štite prirodna dobra i vrste. Ovo su područja osobite ljepote i prirodne vrijednosti a zaštićena su Zakonom o zaštiti prirode.

Biljke proljetnice su zakonom zaštićene da se spriječi njihovo prekomjerno branje koje bi moglo ugrožiti njihove populacije.

U Republici Hrvatskoj zaštita prirode temelji se na Zakonu o zaštiti prirode čiji je cilj odrediti \"sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih dijelova\".

Kaulerpa je zelena alga koja je poznata i kao alga ubojica. Razmnožava se vegetativno (kidanjem pojedinih dijelova) te onemogućuje rast svim drugim algama i biljkama. Pošto se niti jedan drugi organizam ne hrani njome, dolazi do jako brzog širenja na uzurpiranom području. Ovo je unesena vrsta (invazivna vrsta) na području Hrvatske.

Mungos je unesen na Mljet radi redukcije broja poskoka. Nedugo nakon, kad mu je ponestalo hrane, počeo se hraniti pticama, manjim sisavcima i domaćim životinjama.

Čovječja ribica je endem dinarskog podzemlja. Ovo je vodozemac potpuno prilagođen životu u podzemlju. Tijelo joj je bijele boje, ima dva para udova i rep. Diše plućima i škrgama.

Bioraznolikost je pojam koji ukazuje na bogatstvo živog svijeta i staništa nekog prostora. Uključuje broj vrsta koje žive na tom prostoru (raznolikost vrsta), raznolikost staništa te raznolikost gena. Uglavnom, kada se govori o bioraznolikosti misli se na bogatstvo vrsta nekog prostora. Hrvatska je jedna od zemalja s najvećom bioraznolikošću u Europi.

Bijele i Samarske stijene u Gorskom kotaru kao i Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu spadaju pod stroge rezervate.

Sve zaštićene biljne i životinjske vrste se nalaze u Crvenom popisu. Ukoliko su vrste ugrožene ili im prijeti izumiranje, nužno ih je zaštiti zakonom.

U parku prirode dozvoljene su turističke i rekreativne aktivnosti koje ne ugrožavaju prirodu i vrste koje žive unutar parka. Dozvoljena je i provedba edukacija i znanstvenih istraživanja.

Unesene ili invazivne vrste su vrste koje prirodno ne žive na prostoru Republike Hrvatske već su unesene slučajno ili namjerno s nekog drugog prostora te su se dalje proširile. Unesene vrste uglavnom nemaju prirodnog neprijatelja pa se brzo \"udomaće\" i šire te rade velike štete u prirodnim sustavima gdje se nađu.

Ovo je popis na kojem se nalaze sve zaštićene biljne i životinjske vrste. Ukoliko su vrste ugrožene ili im prijeti izumiranje, nužno ih je zaštiti zakonom.

Bioraznolikost je pojam koji pokazuje na bogatstvo živog svijeta i staništa nekog prostora. Uključuje broj vrsta koje žive na tom prostoru (raznolikost vrsta) i raznolikost staništa. Hrvatska je jedna od zemalja s najvećom bioraznolikošću u Europi.

Pesticidi (i razni drugi biocidi) su izrazito štetni za kukce. Negativno utječu na pčele, leptire i bumbare koji su važni oprašivači i nužni su za zdravi, funkcionalni ekosustav.

Na području Republike Hrvatske se nalazi osam nacionalnih parkova. To su Brijuni, Paklenica, Kornati, Mljet, Krka, Sjeverni Velebit, Plitvička jezera i Risnjak.

Strogi rezervat je namijenjen za posjetu znanstvenika i provođenje znanstvenih istraživanja, nije dopuštena turistička aktivnost. Strogi rezervati su područja pod najvišim stupnjem zaštite u RH. Imamo dva stroga rezervata: Bijele i Samarske stijene i Hajdučki i Rožanski kukovi.

Park prirode je zaštićeno područje velike ljepote i zanimljivog biljnog i životinjskog svijeta. U parku prirode dozvoljene su turističke i rekreativne aktivnosti koje ne ugrožavaju prirodu. Dozvoljena je provedba edukacija i znanstvenih istraživanja, a ospodarska aktivnost je jako ograničena i kontrolirana. U RH postoji 12 parkova prirode.

Nacionalni park je zaštićeno područje netaknute prirode gdje su dozvoljene aktivnosti koje ne ugrožavaju prirodu (edukacija, znanstveni rad i turističko-rekreativne posjeti). Strogo je zabranjeno narušavanje prirodne ravnoteže, iskorištavanje prirodnih dobara i uznemiravanje živog svijeta. U RH ima osam nacionalnih parkova.

U Republici Hrvatskoj zaštita prirode temelji se na Zakonu o zaštiti prirode čiji je cilj odrediti \"sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih dijelova\". U zakonu su propisane mjere zaštite područja i vrsta te je naveden popis svih vrsta koje su zaštićene zakonom u RH.

Hrvatska je jedna od država s najvećom bioraznolikošću u Europi. Tome doprinosi relativno mala površina na kojoj se može naći jako veliki broj različitih staništa (planinski vrhovi, morska obla, močvare, travnjaci, pustinje, krško podzemlje...) gdje žive različite biljne i životinjske vrste.