Danas ljudi stvaraju ogromne količine smeća. Pretjerani konzumerizam (kupovina viška stvari koje nam ne trebaju) je jedan od razloga zašto. Npr. ljudi stalno kupuju novu odjeću iako im ona nije potrebna, a većina te odjeće nikada ne bude nošena i završi na smetlištu. Također brojni proizvodi dolaze pakirani u prekomjernoj ambalaži ili ambalaži koju je teško reciklirati.

Ispuštanjem raznih sredstva za pranje i ispusti iz industrijskih postrojenja povisuju količine mineralnih tvari u vodi (npr. sulfata) koju dovode od ubrzanog i prekomjernog razmnožavanja algi (cvjetanje algi). Alge stvaraju gusti sloj na površni vode koji ne propušta svjetlost pa vodne biljke ne mogu vršiti fotosintezu. Razgradnjom mrtvih algi troši se puno kisika što može dovesti do pomora životinja koje žive u vodi.

Freoni i haloni su plinovi koji su bili u širokoj uporabi u različitim kućanskim uređajima i sprejevima. Oni su uzrokovali stanjenje ozonskog omotača, odnosno stvorili su ozonske rupe. Kao rezultat stanjenja ozona došlo je do pojačanja UV zračenja na Zemlji koje ima štetan utjecaj na živa bića, a u ljudi može uzrokovati bolesti (npr. rak kože).

Ozonski omotač štiti Zemlju od Sunčevih zraka koje mogu biti štetne. Ozon je plin koji nastaje od kisika, a najviše ga ima u višim slojevima atmosfere.

Planet Zemlja bi bez djelovanja stakleničkih plinova bila znatno hladnija. Staklenički plinovi kao što su ugljikov dioksid, metan i vodena para reflektiraju toplinu natrag prema Zemlji. Najlakše ćemo to shvatiti ukoliko spomenute plinove usporedimo sa staklenikom u kojem se nalaze biljke. Staklenik zadržava toplinu koja bi bez njega otišla van, tako i staklenički plinovi zadržavaju toplinu i osiguravaju povoljniju temperaturu na našem planetu. Pretpostavlja se da bi temperatura zraka na Zemlji iznosila oko -70°C ukoliko staklenički plinovi ne bi postojali.

Gradovi su mjesta velike koncentracije ljudi,a gradski okoliš je jako onečišćen. Izraženo je onečišćenje zraka (u obliku smoga, prašine i toksičnih plinova), svjetlosno onečišćenje i buka.

Obnovljivi izvori energije su Sunčeva energija, energija vjetra i energija vode.

Kisele kiše su kiše koje nastaju ispuštanjem štetnih plinova u atmosferu. Plinovi u atmosferi se otapaju u vodenoj pari i tako nastaje kisela kiša koja je štetna za većinu organizama, osobito one sa vapnenačkim ljušturama, budući da kiselina otapa vapnenac.

Plastični otpad je vrlo veliki problem na Zemlji, a posebno u moru. Njeno razdoblje raspada je dugo i zbog toga se nakuplja najčešće u morima i oceanima gdje često morske životinje misleći da je hrana pojedu plastični otpad i na kraju uginu. Primjer je glavata želva koja se hrani meduzama, a jedinke progutaju plastičnu vrećicu budući da oblikom podsjeća na meduze.

Smanjiti količinu otpada možemo na nekoliko načina. Odjeću i predmete možemo koristi dugo ili kupovati \"secend hand\" već korištene predmete. Izbjegavati jednokratne vrećice i ambalažu te ambalažu napravljenu od miješanih materijala koji se rijetko mogu reciklirati. Primjerice, papirnate šalice za kavu imaju plastiku u sebi te se zbog toga vrlo teško recikliraju. Također, ako se neki proizvod koristi u velikim količinama popt sapuna ili šampona poželjno je kupiti jedno veće pakiranje nego više manjih.

Buka je naziv za zvukove koji organizam smatra stresnim i uznemiravajućim. Na primjer, buka za grabežljivce su zvukovi autoceste.

Bio uzgoj hrane (biljaka i životinja) ne koristi umjetna gnojiva i štetne tvari koje štete okolišu i ekosustavu. Tradicionalna uporaba pesticida i herbicida šteti tlu i vodama jer se ove tvari ispiru kišom i podzemnim vodama i zagađuju tlo i vodne ekosustave, a štetni su za brojne organizme. Također se mogu akumulirati u hrani koja se proizvodi te ih konzumacijom unosimo u vlastiti organizam.

Marijeta i Vanja dnevno napune dvije kante smeća što je čak cijela jedna kanta više nego što napune Vita i Teo. Ekološki otisak je veći što pojedinci stvore više otpada.

Ptice su osjetljive na svjetlosno onečišćenje, pogotovo potice koje lete noću tijekom selidbi jer ono utječe na mogućnost navigacije i uzrokuje promjene u rutama selidbi ptica. Kornjače su izrazito osjetljive. Mlade morske kornjače, nakon što se izlegu kreću prema oceanu tako da idu prema svjetlosti mjeseca koja se reflektira na površini oceana. Zbog velikog svjetlosnog zagađenja kornjače sve više idu prema gradovima i prometnicama te ugibaju. Druge osjetljive skupine su šišmiši, krijesnice i noćni leptiri.

Plastiku odlažemo u žutu kantu za smeće. Osim plastike, u žutu kantu odlažemo metalne poklopce i čepove, iskorištene šampone i deterdžente, aluminijsku foliju, konzerve itd. Svaka boja kante predstavlja različiti otpad koji odlažemo u tu kantu.

Mjera koja pokazuje koliko je površine potrebno pojedincu da zadovolji potrebe za stanovanjem, energijom, hranom, transportom i odlaganjem otpada naziva se ekološki otisak. Npr. ekološki otisak je veći što pojedinci stvaraju više otpada.

Svjetlosno onečišćenje promijeni dnevno-noćni ritam brojnih organizama. Životinje koje su aktivne danju mogu postati aktivne noću, dok se aktivnost noćnih životinja može smanjiti što pak utječe na njihovu sposobnost da pronađu dovoljno hrane.

Onečišćenje bukom može uzrokovati na nesposobnost lova pomoću sluha kod predatora - ne mogu dobro čuti zvukove koje stvara plijen. U moru, morski promet (brodovi) stvaraju veliku količinu buke koja uzrokuje dezorijentiranost morskih sisavaca i probleme u komunikaciji.

Izgaranjem fosilnih goriva u tvornicama i nekim elektranama u zrak se ispuštaju ugljikov dioksid i drugi onečišćivači zraka (prašina, čađa, otrovni plinovi). Automobili koji voze na fosilna goriva su također veliki onečišćivači zraka.

Ozon je plin koji nastaje od kisika, a najviše ga ima u višim slojevima atmosfere. Njegova uloga je upijanje ultraljubičastog zračenja.