Proizvođači - ključni organizmi

Organizmi koji mogu samostalno proizvoditi hranu procesom fotosinteze nazivaju se proizvođači. Biljke su jedan od proizvođača, ali osim njih fotosintezu mogu vršiti i alge i jednostanični proizvođači. Proizvođači su važni jer hranjive tvari koje oni proizvedu koriste oni sami, ali i sva druga živa bića.

Neiskorišteni dio glukoze se pohranjuje u obliku škroba. To je vrsta šećera koja nastaje spajanjem velikog broja glukoza. Biljka pohranjuje škrob u korijen, stabljiku, plod ili sjemenke.

Najvećim dijelom, biljka vodu upija pomoću korijenovih dlačica. Korijenove dlačice su sitne strukture na korijenu biljke koje nalikuju na tanke dlačice i lako primaju vodu iz tla. Iz korijenovih dlačica voda dalje putuje do ostalih organa biljke.

Nakon što biljka ugine, energija pohranjena u biljci u obliku šećera mijenja svoj oblik te se prenosi dalje. Jako je bitno da se podsjetimo da energija ne nestaje i ne nastaje, samo mijenja oblik!

Igličasti listovi vazdazelenog drveća su prekriveni voštanom kutikulom kako bi spriječili dodatan gubitak vode. Ulje i smola koji se nalaze u sastavu voštane kutikule štite biljku od smrzavanja.

Puči su otvori na listovima biljke kroz koje se odvija izmjena plinova. Kroz puči ulazi ugljikov(IV) oksid (prisjeti se zašto je biljkama potreban ugljikov(IV) oksid), a izlazi višak vode u obliku vodene pare i kisik nastao fotosintezom. Puči se najčešće nalaze na donjoj strani lista.

Puči su otvori na listovima biljke kroz koje se odvija izmjena plinova. Kroz puči ulazi ugljikov(IV) oksid (prisjeti se zašto je biljkama potreban ugljikov(IV) oksid), a izlazi višak vode u obliku vodene pare i kisik nastao fotosintezom. Puči se najčešće nalaze na donjoj strani lista.

Kaktus se prilagodio na velike vrućine tako da su listovi preobraženi u bodlje. Bodlje imaju manju površinu od listova, zbog čega se preko njih vrši manje izmjene plinova i gubi manje vode. Kako su \"listovi\" kaktusa vrlo mali, stabljika koja je zelene boje obavlja fotosintezu.

Organizmi koji mogu samostalno proizvoditi hranu procesom fotosinteze nazivaju se proizvođači. Biljke su jedan od proizvođača, ali osim njih fotosintezu mogu vršiti i alge i jednostanični proizvođači. Proizvođači su važni jer hranjive tvari koje oni proizvedu koriste oni sami, ali i sva druga živa bića.

Proces stvaranja šećera glukoze i kisika nazivamo fotosinteza. Fotosinteza je proces koji uz pomoć Sunčeve energije, ugljikova(IV) oksida i vode stvara šećere i kisik, a vrše ga biljke i alge.

Biljke i alge imaju sposobnost fotosinteze. Sposobnost fotosinteze omogućuje biljkama i algama da same sebi stvaraju hranu. Osim hrane, fotosintezom nastaje i kisik koji je potreban većini živih bića za disanje. Fotosintezom nastaju kisik i šećeri, a troši se ugljikov(IV) oksid, voda i Sunčeva svjetlosna energija.

Igličasti listovi vazdazelenog drveća su prekriveni voštanom kutikulom kako bi spriječili dodatan gubitak vode. Ulje i smola koji se nalaze u sastavu voštane kutikule štite biljku od smrzavanja.

Energija dobivena fotosintezom pohranjuje se u šećeru glukozi. Višak nastalog šećera skladišti se u korijenu, stabljici, listu ili plodu. Šećer nastao fotosintezom biljka može koristiti kao izvor energije, ili ga može skladištiti u dijelove koje će kasnije pojesti biljojedi da bi dobili energiju.

Disanje je proces suprotan fotosintezi, što znači da se koriste kisik (i energija iz šećera), a nastaju vodena para i ugljikov(IV) oksid. Sva živa bića dišu na isti način kao biljke, ali ne mogu sva živa bića vršiti fotosintezu. Razmisli koja živa bića, osim biljaka, vrše fotosintezu?

Kroz puči u biljku ulazi ugljikov(IV) oksid. Biljke koriste ugljikov(IV) oksid za fotosintezu kojom si stvaraju hranu, zbog čega je vrlo bitno da biljka ima pristup dovoljnoj količini ugljikova(IV) oksida.

Ugljen je fosilno gorivo nastalo od biljaka. Nastaje kada se uginule biljke nađu u posebnim uvjetima na dugo vrijeme. Ugljen je oblik pohranjene energije iz biljaka koju ljudi mogu koristiti za svoje potrebe. Razmisli kako čovjek koristi energiju iz ugljena?

Životinje trebaju biljke za život, ali biljke ne trebaju životinje. Životinjama su potrebni organizmi koji pretvaraju Sunčevu energiju u oblik energije koji im je dostupan te ne bi mogli preživjeti bez biljaka i drugih organizama koji vrše fotosintezu. Biljke si same stvaraju hranu i, iako žive u suživotu sa životinjama i nekim biljkama pomažu životinje, brojne biljke bi preživjele i da životinja nema.

Premalo Sunčeve svjetlosti uzrokuje slabije vršenje fotosinteze. Sunčeva svjetlost daje biljkama energiju za vršenje fotosinteze. Ako nema dovoljno Sunčeve svjetlosti, fotosinteza se vrši slabije ili se uopće ne vrši. Razmisli u kakvim uvjetima nema dovoljno Sunčeve svjetlosti?

Sva živa bića koriste Sunčevu energiju za život. Biljke i alge to čine direktno, koristeći Sunčevu energiju za fotosintezu kojom si stvaraju hranu. Životinje ne mogu direktno koristiti Sunčevu svjetlost za dobivanje energije, nego se hrane drugim bićima koja su u sebe pohranila Sunčevu energiju. Biljojedi jedu biljke koje su u sebe pohranile Sunčevu energiju fotosintezom, a mesojedi jedu druge životinje koje dobivaju energiju jedenjem biljaka. Sva živa bića dobivaju energiju iz Sunca, direktno ili pomoću drugih živih bića.

Ugljen je fosilno gorivo nastalo od biljaka. Nastaje kada se uginule biljke nađu u posebnim uvjetima na dugo vrijeme. Ugljen je oblik pohranjene energije iz biljaka koju ljudi mogu koristiti za svoje potrebe. Razmisli kako čovjek koristi energiju iz ugljena?

Korijen, stabljika i plod su bogati škrobom. Škrob je neiskorišteni dio glukoze koji je nastao procesom fotosinteze. Biljka može koristiti svoje zalihe škroba kao izvor energije kada ne može vršiti fotosintezu. Razmisli koja je uloga zalihe energije u obliku škroba u sjemenkama?

Biljka može otvarati i zatvarati puči. Kada biljka nema potrebu za izlučivanjem viška vodene pare i primanjem ugljikova(IV) oksida, puči su zatvorene. To se obično događa kada biljka ne vrši fotosintezu jer joj tad nije potreban ugljikov(IV) oksid koji se koristi u fotosintezi.

Korijen, stabljika i plod su bogati škrobom. Škrob je neiskorišteni dio glukoze koji je nastao procesom fotosinteze. Biljka može koristiti svoje zalihe škroba kao izvor energije kada ne može vršiti fotosintezu. Razmisli koja je uloga zalihe energije u obliku škroba u sjemenkama?

Kaktus se prilagodio na velike vrućine tako da su listovi preobraženi u bodlje. Bodlje imaju manju površinu od listova, zbog čega se preko njih vrši manje izmjene plinova i gubi manje vode. Kako su \"listovi\" kaktusa vrlo mali, stabljika koja je zelene boje obavlja fotosintezu.

Glukoza je vrsta šećera koja nastaje fotosintezom. Glukoza je bitna jer u nju biljka pohranjuje kemijsku energiju koja je onda dostupna svim živim bićima.

Biljke su posebne po tome što mogu vršiti fotosintezu kojom stvaraju kisik i šećer. No, osim fotosinteze, biljke dišu kao i svi drugi organizmi. Pri disanju biljke troše kisik, a ispuštaju ugljikov(IV) oksid. Razmisli u kakvim uvjetima će biljka više disati nego vršiti fotosintezu.

List je dio biljke u kojem se vrši većina fotosinteze. U listovima biljka prihvaća Sunčevu energiju i pomoću nje pretvara vodu i ugljikov(IV) oksid u kisik i šećer glukozu. Dijelovi biljke u kojima se vrši fotosinteza obično su zelene boje. Razmisli u kojim se još dijelovima biljke, osim listova, može vršiti fotosinteza?

Kroz puči izlaze plinovi kisik i vodena para. Kisik nastaje fotosintezom u većoj količini nego što je biljkama potrebno, pa višak izlazi kroz puči. Vodena para nastaje kada biljka primi previše vode, pa se višak otpušta u obliku vodene pare.

Proces stvaranja šećera glukoze i kisika nazivamo fotosinteza. Fotosinteza je proces koji uz pomoć Sunčeve energije, ugljikova(IV) oksida i vode stvara šećere i kisik, a vrše ga biljke i alge.

Fotosinteza je proces koji se zbiva u listovima biljke i stanicama jednostaničnih proizvođača (npr. cijanobakterije) za koji je potreban klorofil, voda, ugljikov(IV) oksid i Sunčeva svjetlosna energija. U procesu fotosinteze nastaju kisik i šećer.