Od svemira do čestice tvari

Prostranstvo koje nas okružuje, beskonačan prostor koji se i dalje neprestano širi. Čine galaksije i različita nebeska tijela.

Stanište je životni prostor nekog organizma.

Vjetar nastaje zbog nejednakog zagrijavanja zraka na različitim dijelovima Zemlje.

Mjesec je Zemljin prirodni satelit. Privlači za Zemljina gravitacijska sila.

Plima i oseka su rezultat gravitacijskih sila Sunca i Mjeseca. Plima i oseka pojavljuju se zbog gravitacijskih sila koje se nalaze između Zemlje, Mjeseca i Sunca pri njihovom međusobnom kretanju kroz svemir. Mjesec sa okreće oko Zemlje te zbog svoje privlačnosti prema Zemlji između njih se javlja privlačna sila koja djeluje na Zemlju. S obzirom da na Zemlji sve osim goleme vodene mase (71% Zemljine površine prekriveno vodom) nije dovoljno fleksibilno da bi ga Mjesec privukao, mjesec privlači prema sebi vodenu masu na velikim površinama (oceani, mora, velika jezera), što uzrokuje povlačenje razine mora na obali te razina mora opada kako utjecaj jača i to zovemo osekom, postupno utjecaj slabi te dolazi do postupnog povećanja razine mora u prvotno stanje a tu pojavu zovemo plimom.

Potresi su rezultat pomicanja litosfernih ploča. Potresi su iznenadna i kratkotrajna vibracija tla uzrokovana urušavanjem stijena (urušni potres), magmatskom aktivnošću (vulkanski potres) ili tektonskim poremećajima (tektonski potres) u litosferi i dijelom u Zemljinu plaštu. Potresi se događaju u litosferi, Zemljinoj kamenoj kori, duž granica tektonskih ploča, najčešće na mjestima dodira dviju ploča koje se gibaju jedna prema drugoj.

Ozonski omotač štiti Zemlju od Sunčevih zraka koje mogu biti štetne. Ozonski omotač je sloj u atmosferi na visini od 10 do 50 km u kojem se nalazi većina atmosferskog ozona. Ozonski omotač apsorbira većinu ultraljubičastoga zračenja valne duljine 280 do 320 nm, tzv. UVB-zrake, sve ultraljubičasto zračenje valne duljine kraće od 280 nm, tzv. UVC-zrake i time štiti živa bića na Zemlji. UVB-zrake mogu uzrokovati melanom i druge vrste raka kože, očnu mrenu, smanjiti imunost i oštetiti DNA, oštetiti biljke i smanjiti urod usjeva, uzrokovati da fitoplankton proizvodi manje kisika, a UVC-zrake bi mogle uništiti sav poznati život na Zemlji.

Tako nazivamo vodu atmosferi i litosferi, u oceanima, morima, jezerima, rijekama i močvarama te snijeg i led.

Energija dobivena iz obnovljivih ili neobnovljibih izvora energije, a koristi se za pokretanje uređaja u kućanstvu i industriji.

Zemljin prirodni satelit

Znanstvenik koji se bavi astronomijom zove se astronom.

Golema užarena kugla u središtu Sunčeva sustava te glavni izvor energije, toplije i svjetlosti potrebnih za život na Zemlji.

Litosferu tvori gornji sloj plašta i kontinentalna kora. Litosfera obuhvaća kontinentalnu i oceansku Zemljinu koru, zajedno s najvišim dijelom plašta.

Skupovi zvijezda.

Sunce posjeduje vlastiti izvor energije. Ima dvije vrste energije - svjetlosna i toplinska. Svjetlosna Sunčeva energija je važan prirodni izvor svjetlosti koja je potrebna za preživljavanje svih živih bića jer npr. biljke i alge iskorištavaju Sunčevu energiju za stvaranje hrane (šećera glukoze) i kisika. Toplinska energija je važna za zagrijavanje zraka, vode i tla što ujedno uzrokuje pojavu vjetra, isparavanje vode i pojavu padalina. Sunčeva energija se može iskorištavati pomoću različitih uređaja te je time pretvarati u električnu energiju. Primjerice, solarne elektrane pretvaraju Sunčevu energiju u električnu energiju.

Planeti našeg Sunčevog sustava su Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.

Stjenoviti planeti su Merkur, Venera, Zemlja i Mars. Vanjski planeti su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.

Uštap je naziv za puni Mjesec. Kada se Mjesec u svom kruženju oko Zemlje nađe na suprotnoj strani od Sunca, sa Zemlje se vidi kao puni Mjesec ili uštap.

Puni Mjesec nazivamo još uštap. Ostale Mjesečeve mijene su mlađak, prva četvrt i posljednja četvrt. Puni Mjesec ili uštap se sa Zemlje vidi kada se Mjesec u svom kruženju oko Sunca nađe na suprotnoj strani od Sunca.

Fosilna goriva su ugljen, nafta i zemljin plin te ih ubrajamo u neobnovljive izvore energije. Ona sadrže Sunčevu energiju iz prošlosti pohranjenu u obliku kemijske energije, a izgaranjem fosilnih goriva kemijska se energija pretvara u svjetlosnu energiju i toplinu. U termoelektranama se kemijska energija dobivena izgaranjem fosilnih goriva pretvrara u električnu energiju.

Planeti i druga nebeska tijela nisu oblika pravilne kugle. Planeti su spljošteni na polovima zbog brzog okretanja oko svoje osi.

Zemlja se nalazi u galaksiji pod nazivom Mliječna staza ili Kumova slama. Na njezinu rubu se nalazi Sunčev sustav.

Električna energija dobivena iz obnovljivih i neobnovljivih izvora energije se koristi za pokretanje uređaja u kućanstvu i industriji. Korištenjem različitih uređaja dolazi do pretvorbe električne energije u druge oblike energije.

Energija plime i oseke, energija vode i vjetra.

Znanost koja proučava zvijezde i sva ostala tijela u svemiru naziva se astronomija, a znanstvenik koji se bavi astronomijom zove se astronom.

Događaj kada Mjesec prolazi između Zemlje i Sunca naziva se pomrčina Sunca. Mjesec tada djelomično ili potpuno zakloni Sunce. Pomrčina Sunca može biti potpuna (totalna), prstenasta (anularna), djelomična (parcijalna) i hibridna. U jednoj godini moraju biti barem dvije pomrčine Sunca, a najviše ih može biti pet.

Znanost koja proučava zvijezde i sva ostala tijela u svemiru naziva se astronomija, a znanstvenik koji se bavi astronomijom zove se astronom.

Vjetar je gibanje zraka paralelno sa Zemljinom površinom. To gibanje je određeno smjerom (stranom svijeta odakle vjetar puše) i brzinom, odnosno jakošću. Vjetar je posljedica više čimbenika kao što su primjerice: razlike tlaka između dvaju područja (vjetar struji od područja višega tlaka prema području nižega tlaka i to je jači što je ta razlika veća) i Zemljine rotacije.

Atmosfera je plinoviti omotač koji se sastoji najviše od kisika i dušika. Atmosfera nas štiti od štetnog Sunčevog zračenja.

Postrojenja u kojima se energija gibanja vode pretvara u električnu energiju.

Zrak, kao i većina tvari u prirodi je smjesa tvari. Sastoji se od više različitih tvari (različitih plinova kao što su kisik, dušik i ugljik).

Događaj kada Mjesec prolazi između Zemlje i Sunca naziva se pomrčina Sunca. Mjesec tada djelomično ili potpuno zakloni Sunce. Pomrčina Sunca može biti potpuna (totalna), prstenasta (anularna), djelomična (parcijalna) i hibridna. U jednoj godini moraju biti barem dvije pomrčine Sunca, a najviše ih može biti pet.

Plinoviti planeti su: Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Stjenoviti planeti su: Merkur, Venera, Zemlja i Mars.

Događaj kada Mjesec tijekom kruženja uđe u Zemljinu sjenu naziva se pomrčina Mjeseca.

Vjeruje se da je svemir nastao eksplozijom prije 13,7 milijardi godina koju nazivamo velikim praskom. Prema toj teoriji, svemir se razvio eksplozivno iz stanja s vrlo visokom gustoćom i temperaturom.

Obnovljivi izvori energije su Sunčeva energija, energija vjetra i energija vode. Sunčeva energija dobiva se od Sunca u obliku topline i svjetlosti. Energija vjetra nastaje gibanjem zraka, a energija vode gibanjem vode (npr. u rijeci koja teče ili kod plime i oseke mora.

Atmosfera je plinoviti omotač koji se sastoji najviše od kisika i dušika. Atmosfera nas štiti od štetnog Sunčevog zračenja.

Plinoviti planeti su: Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Stjenoviti planeti su: Merkur, Venera, Zemlja i Mars.

Sunce je zvijezda koja čini Sunčev sustav u kojem se nalazi i planet Zemlja. Obilazi ga Zemlja, središte Sunčeva sustava i smješteno je u ekvatorskoj ravnini Mliječne staze.

Stjenoviti planeti su Merkur, Venera, Zemlja i Mars. Plinoviti planeti su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.

Plavi planet je Zemlja, a nazivamo je tako jer je 71% Zemlje prekriveno vodom.

Znanost koja proučava zvijezde i sva ostala tijela u svemiru naziva se astronomija.

Sunčevu energiju u električnu pretvaramo pomoću solarnih panela i solarnih kolektora. Pomoću solarnih kolektora prikuplja se Sunčeva energija za zagrijavanje vode u kućanstvu, hotelima, industriji.

Tijela koja kruže oko planeta na određenoh udaljenosti, većina planeta Sunčeva sustava ima svoje prirodne satelite. Kao i planeti, sateliti nemaju vlastitu svjetlost.

Događaj kada Mjesec tijekom kruženja uđe u Zemljinu sjenu naziva se pomrčina Mjeseca. Pomrčina Mjeseca vidi se s cijele Zemljine noćne polutke, pritom je Mjesec obasjan zagasito crvenom svjetlošću koja se raspršila prolazeći kroz Zemljinu atmosferu. U jednoj godini mogu biti najviše 3 pomrčine Mjeseca, a nekih se godina ne dogodi ni jedna.

Merkur je planet koji se nalazi u galaksiji pod nazivom Mliječna staza ili Kumova slama. Galaksija je skup zvijezda koju na okupu drži gravitacijska sila.

Sunčeva toplina dolazi do Zemlje. Ta energija je dovoljna za održavanje života.

Teorija velikog praska je naziv za teoriju nastanka svemira. Veliki prasak dogodio se prije otprilike 13,7 milijardi godina.

Događaj kada Mjesec prolazi između Zemlje i Sunca naziva se pomrčina Sunca.

Mjesec odražava Sunčevu svijetlost i zato po noći Mjesec nam je najsjajnije nebesko tijelo.

Plima i oseka pojavljuju se zbog gravitacijskih sila koje se nalaze između Zemlje, Mjeseca i Sunca pri njihovom međusobnom kretanju kroz svemir. Mjesec sa okreće oko Zemlje te zbog svoje privlačnosti prema Zemlji između njih se javlja privlačna sila koja djeluje na Zemlju. S obzirom da na Zemlji sve osim goleme vodene mase (71% Zemljine površine prekriveno vodom) nije dovoljno fleksibilno da bi ga Mjesec privukao, mjesec privlači prema sebi vodenu masu na velikim površinama (oceani, mora, velika jezera), što uzrokuje povlačenje razine mora na obali te razina mora opada kako utjecaj jača i to zovemo osekom, postupno utjecaj slabi te dolazi do postupnog povećanja razine mora u prvotno stanje a tu pojavu zovemo plimom.

Naziv za teoriju nastanka svemira. Veliki prasak dogodio se prije otprilike 13,7 milijardi godina.

Litosfera, hidrosfera i atmosfera

U termoelektranama koriste se fosilna goriva za dobivanje električne energije. Fosilna goriva izgaraju, čime se oslobađa toplinska energija koja se zatim pretvara u električnu energiju.

Čvrsti, vanjski sloj planeta Zemlje. Tvori je gornji sloj plašta i kontinentalna kora.

Sunce je zvijezda koja čini Sunčev sustav u kojem se nalazi i planet Zemlja. Obilazi ga Zemlja, središte Sunčeva sustava i smješteno je u ekvatorskoj ravnini Mliječne staze.

Većina topline koja dođe na Zemlju, odbija se od Zemlje i vraća se u svemir.

Zemlju ujedno nazivamo i plavim planetom, budući da je 71 % površine prekriveno vodom.

Fosilna goriva ubrajamo u neobnovljive izvore energije. Ona sadrže Sunčevu energiju iz prošlosti pohranjenu u obliku kemijske energije, a izgaranjem fosilnih goriva kemijska se energija pretvara u svjetlosnu energiju i toplinu, a u termoelektranama u električnu energiju.

Mjesec je Zemljin prirodni satelit. On kruži oko Zemlje.

Skupove zvijezda nazivamo galaksijom. Galaksiju na okupu drži gravitacijska sila.

Stanište je životni prostor nekog organizma u kojem postoje životni uvjeti za određeni broj biljnih i životinjskih vrsta. Za život na nekom staništu životinje koriste neživu prirodu kao što su tlo, zrak, voda, svjetlost i toplina. Tvari koje grade neko stanište imaju određena svojstva i ovise o temperaturi, prisutnosti druge tvari, kao i nekog oblika energije. Oblici staništa mogu biti šuma, jezero, potok, livada, rijeka,...

\"Veliki prasak\" ili eng. Big Bang jedna je od teorija nastanka svemira. \"Veliki prasak\" se dogodio prije otprilike 13,7 milijardi godina. S druge strane, supernova je katastrofična eksplozija zvijezde pri kojoj se oslobađa dovoljno energije da supernova svojim sjajem zasjeni ostatak galaksije.

Uporabom fosilnih goriva dobiva se električna energija u termoelektranama. Fosilna goriva su ugljen, nafta i zemljin plin te ih ubrajamo u neobnovljive izvore energije.

Zemlja se nalazi u galaksiji pod nazivom Mliječna staza ili Kumova slama. Galaksija Mliječna staza je spiralna galaksija koja se sastoji od milijardi zvijezda te međizvjezdanog prostroa ispunjenog svemirskim tijelima različitih veličina.

Veliki prasak kojim je nastao svemir dogodio se prije 13,7 milijardi godina. Teorija velikog praska je naziv za teoriju nastanka svemira.

Promjene Mjesečeve osvijetljenosti. Nastaju promjenama Mjesečeva položaja u odnosu na Zemlju i Sunce.

Prazan prostor između čestica koje grade neku tvar,

Zemljin zračni omotač koji zajedno sa Zemljom kruži oko Sunca. Upija većinu zračenja iz svemira i tako štiti organizme na Zemlji od njegova štetna djelovanja. Zemljina atmosfera nema optre granice, već postupno prelazi u svemir.

Vjetar je oblik gibanja zraka koje nastaje zbog nejednakog zagrijavanja zraka na različitim dijelovima Zemlje. Vjetar je gibanje zraka paralelno sa Zemljinom površinom. To znači da se zrak kreće uz Zemljinu površinu kada puše vjetar. Može se reći da je energija vjetra zapravo oblik energije gibanja. Energija vjetra se iskorištava pomoću vjetroelektrana.

Sateliti su tijela koja kruže oko planeta na određenoj udaljenosti, većina planeta Sunčeva sustava ima svoje prirodne satelite. Kao i planeti, sateliti nemaju vlastitu svjetlost.

Energija plime i oseke je obnovljivi izvor energije. U obnovljivi izvor energije također ubrajamo energiju vode i vjetra. S obzirom da je na velikim oceanskim obalama, gdje je razlika mora tijekom plime i oseke veća od 10 metara, energija gibanja vode se također može iskoristiti za proizvodnju električne energije.