Život plemića i vitezova

Srednjovjekovna književnost slavi hrabrost vitezova, njihova vojnička djela, podvige, uljuđenost i ljubavne priče. Povijesni izvori opisuju i pojedine vitezove kao nasilne, bezobzirne vojnike i pljačkaše.

Uz zabavu, turnir je imao i drugu svrhu. Turniri su bili i prilika pokazivanja i uvježbavanja ratnih vještina i borbi za vrijeme mira.

Plemići su imali veći ili manji broj sluga, ovisno o svom položaju i bogatstvu. Dvorjanici su bili zaduženi za vođenja imanja.

U ranom srednjem vijeku vitezovima su mogli postati svi slobodni i za vojnu službu sposobni ljudi. Tijekom vremena njihovi potomci su se pretvorili u poseban stalež: plemstvo, kojemu se pripadalo po rođenju.

Mladi plemić ili dječak u vojnoj službi na dvoru se zvao \"paž\".

Plemići su imali lagan život. Kako se nisu morali baviti ratovanjem, imali su puno slobodnog vremena koje su kratili viteškim turnirima i lovom.

Jedno od temeljnih obilježja plemićkog statusa je bilo vlasništvo nad zemljištem. Biti plemić znači imati posjed.

Trubaduri su bili pjevači koji su zabavili plemiće pjesmama o ljubavi i junačkim pothvatima.

Plemići su bili oslobođeni od plaćanja poreza. Dok su seljaci koji su živjeli na posjedu plemića plaćali poreze vladaru (kralju), Crkvi i plemiću.

Burg je srednjovjekovni utvrđeni stan. Imao je ulogu utvrde i stana. Najviše burgova je bilo zagrađeno na brežuljcima.