Život plemića i vitezova

Jedno od temeljnih obilježja plemićkog statusa je bilo vlasništvo nad zemljištem. Biti plemić znači imati posjed.

Plemići su imali lagan život. Kako se nisu morali baviti ratovanjem, imali su puno slobodnog vremena koje su kratili viteškim turnirima i lovom.

Plemići su bili oslobođeni od plaćanja poreza. Dok su seljaci koji su živjeli na posjedu plemića plaćali poreze vladaru (kralju), Crkvi i plemiću.

Burg je srednjovjekovni utvrđeni stan. Imao je ulogu utvrde i stana. Najviše burgova je bilo zagrađeno na brežuljcima.

Plemići su imali veći ili manji broj sluga, ovisno o svom položaju i bogatstvu. Dvorjanici su bili zaduženi za vođenja imanja.

Uz zabavu, turnir je imao i drugu svrhu. Turniri su bili i prilika pokazivanja i uvježbavanja ratnih vještina i borbi za vrijeme mira.

Mladi plemić ili dječak u vojnoj službi na dvoru se zvao \"paž\".

Srednjovjekovna književnost slavi hrabrost vitezova, njihova vojnička djela, podvige, uljuđenost i ljubavne priče. Povijesni izvori opisuju i pojedine vitezove kao nasilne, bezobzirne vojnike i pljačkaše.

U ranom srednjem vijeku vitezovima su mogli postati svi slobodni i za vojnu službu sposobni ljudi. Tijekom vremena njihovi potomci su se pretvorili u poseban stalež: plemstvo, kojemu se pripadalo po rođenju.

Trubaduri su bili pjevači koji su zabavili plemiće pjesmama o ljubavi i junačkim pothvatima.