Život na selu

Djeca seljaka su od malih nogu bila uključena u rad na polju. Nije bilo škola na selu. Osnovnu poduku su mogli dobiti samo unutar kuće.

Crkva je bila središnja građevina srednjovjekovnog sela. Uz crkvu se je nalazio župni dvor.

Najčešće su se stanovnici srednjovjekovnih gradova i sela opustili i družili u krčmi. S time su krčme bile drugo središte društvenog života nakon crkve.

Samo su se slobodni seljaci mogli preseliti. Zavisni seljaci (kmetovi) su ovisili od gospodara koji je imao i sudsku vlast nad njima.

U zaleđu dalmatinskih gradova postajala je i druga vrsta odnosa između vlasnika zemljišta i seljaka, poznato kao težaštvo. Težak je obrađivao zemljište gospodara ali je zadržavao svoju osobnu slobodu.

Slobodni seljaci su živjeli od obrade vlastitog zemljišta dok su zavisni kmetovi obrađivali zemljišta gospodara.

Najveći dio srednjovjekovnog stanovništva je živio na selu.

Na selu su rijetko jeli meso. Domaće životinje su služile kao izvor hrane: kokoši su davale jaja, a od ovaca, krava i koza se moglo dobiti mlijeko i sir. Životinjska koža je služila kao odjeća seljaka.