U zajedničkoj državi s Ugarskom

Nakon provale Tatara, Bela IV. je pokrenuo gradnju čitave mreže kamenih utvrda kako bi štitio zemlju od budućih napada.

Dalmatinski gradovi su bili pod vlasti Venecije (Mletačke države) do dolaska Kolomana na vlast u Hrvatskoj. Do 1105. god. većina dalmatinskih gradova je priznala vlast Kolomana, a sam Koloman je boravio u dalmatinskoj prijestolnici - Zadru.

Tatari su pleme podrijetlom iz Mongolije. Tatari su u 13. st. krenuli prema Europi osvojivši veliki dio Azije i Europe. God. 1241. napadali su Ugarsku. Tatari su se povukli iz Europe tek nakon što je umro njihov vladar. Usprkos ratnim vještinama, Tatri nisu uspjeli osvojiti dobro utvrđene dalmatinske gradove poput Trogira.

Za razliku od ostatka Hrvatske, Slavonija je od 13. st. imala zasebna bana.

Andrija III. je bio posljednji hrvatsko-ugarski kralj iz dinastije Arpadovića. Njegovom izboru suprotstavili su se napuljski kraljevi iz dinastije Anžuvinaca jer su smatrali da imaju veće pravo na prijestolje nego Andrija III. Ovaj dinastički sukob doveo je do sloma kraljevske vlasti. Šubići su bili najmoćnija hrvatska velikaška obitelj. U borbi za prijestolje između Anžuvinaca i Arpadovića, Šubići su stali na strani Anžuvinaca što je pomagao Karlom I. Anžuvincu da preuzme hrvatsko-ugarsku krunu.

Glavni grad Dalmacije je bio Zadar. Sam Koloman je 1105. god. boravio u Zadru.

Bela IV. je pokušao slomiti moć hrvatskih velikaša tako da je oduzimao neposlužnim velikašima njegove posjede.

Arpadovići su dali hrvatskim velikašima s vremenom sve više povlastice kako bi ih pridobili na svoju stranu. To je doveo do slabljenja moći kralja.

Bela IV. je pokušao slomiti moć hrvatskih velikaša tako da je oduzeo neposlužnim velikašima njihove posjede.

Splićani nisu na početku prihvatili Kolomana kao vladara. Kasnije se nisu htjeli predati kralju jer su se bojali vladavine strana i nepoznatog roda. S vremenom su Splićani traži od Kolomana mir te ga prihvaćaju kao vladara.

Tatarski surovi krvnik je zapovjedio da svi zarobljenici koje je doveo iz Mađarske budu dovedeni na okup. Tu su bili muškarci, žene i djeca. Kada su bili svi okupljeni, Tatarski vođa je poslao stražu da im svima odrube glavu.

Šubići su bili najmoćnija hrvatska velikaška obitelj. Dobili su čak i od kralja pravo kovati vlastite kovanice. U borbi za prijestolje između Anžuvinaca i Arpadovića, Šubići su stali na strani Anžuvinaca što je pomagao Karlom I. Anžuvincu da preuzme hrvatsko-ugarsku krunu.

Kraljevski porez se je u Slavoniji plaćalo u kunovima, od čega je hrvatski novac dobio svoje ime Kuna.

Tatari su pleme podrijetlom iz Mongolije. Tatari su u 13. st. krenuli prema Europi osvojivši veliki dio Azije i Europe. God. 1241. napadali su Ugarsku. Tatari su se povukli iz Europe tek nakon što je umro njihov vladar. Usprkos ratnim vještinama, Tatri nisu uspjeli osvojiti dobro utvrđene dalmatinske gradove poput Trogira.

Stvarna vlast je bila u rukama domaćih velikaša. Oni su iskoristili slabost kraljevske vlasti i pretvorili županije u svoje nasljedne posjede te su u njima samostalno vladali.

Učinkovita mađarska vlast se osjetila jedino u Slavoniji, gdje su Mađari izgradili županijski sustav po uzoru na Mađarsku.

Andrija III. je bio posljednji hrvatsko-ugarski kralj iz dinastije Arpadovića. Njegovom izboru suprotstavili su se napuljski kraljevi iz dinastije Anžuvinaca jer su smatrali da imaju veće pravo na prijestolje nego Andrija III. Ovaj dinastički sukob doveo je do sloma kraljevske vlasti. Šubići su bili najmoćnija hrvatska velikaška obitelj. U borbi za prijestolje između Anžuvinaca i Arpadovića, Šubići su stali na strani Anžuvinaca što je pomagao Karlom I. Anžuvincu da preuzme hrvatsko-ugarsku krunu.

Tatari su pleme podrijetlom iz Mongolije. Tatari su u 13. st. krenuli prema Europi osvojivši veliki dio Azije i Europe. God. 1241. napadali su Ugarsku. Tatari su se povukli iz Europe tek nakon što je umro njihov vladar. Usprkos ratnim vještinama, Tatri nisu uspjeli osvojiti dobro utvrđene dalmatinske gradove poput Trogira.