Srednjovjekovna Bosna

Prvi važniji bosanski vladar je bio ban Kulin. Pokušao je održavati dobre odnose sa susjedima i sklopio je s Dubrovnikom trgovački i prijateljski ugovor. Kulin i njegovi nasljednici su priznavali vrhovnu vlast Arpadovića, ali su zemljom vladali samostalno.

Bosanski ban Kulin i njegovi nasljednici su priznavali vrhovnu vlast Arpadovića.

Krajem 13. st i početkom 14. st. bribirski knezovi Šubići su bili na vrhuncu svoje moći. U to vrijeme Pavao I. Šubić je obnašao čast hrvatskog bana. Vladao je nad svim dalmatinskim gradovima, osim Zadra (koji se je nalazio u rukama Venecije), te na području Neretvanske Kneževine, Bosne i dio Huma. Šubići su vladali neovisno o kraljevskoj vlasti, a Pavao I. Šubić se je mogao slobodno nazvati \"ban Hrvata i gospodar Bosne\".

Krivovjerje označava naučavanje suprotno nauku Katoličke Crkve. Drugi naziv je \"hereza\". U Bosni se krivovjerje proširilo tijekom 12. st., a bosanski krivovjerci su se nazvali krstjanima. Bosanski krstjani su imali svoju crkvu koja se zvala Crkva Bosanska. Ona nije priznala papu za poglavara niti krštenje i misu. Nije bilo izgradnje crkava.

Tvrtko I. (1353.-1391.), sin Stjepana II. Kotromanića, se 1377. god. okrunio za bosanskog kralja. Pred kraj svoje vladavine osvojio je hrvatske krajeve od Cetine do Zrmanja, pa se 1390. god. proglasio za kralja Hrvatske i Dalmacije. Njegova vladavina označavala je vrhunac moći srednjovjekovne Bosne.

Tijekom 13. st. u Bosnu dolaze Franjevci i Dominikanci. Glavni zadatak kojem su se posvetili bila je borba protiv krivovjerje (hereze). Njihovi pokušaji nisu urodili uspjehom jer je Crkva Bosanska uživala potporu bosanskih vladara i velikaša. Crkva Bosanska je tek nestala osmanskim osvajanjem Bosne.

Krivovjerje označava naučavanje suprotno nauku Katoličke Crkve. Drugi naziv je \"hereza\". U Bosni se krivovjerje proširilo tijekom 12. st., a bosanski krivovjerci su se nazvali krstjanima. Bosanski krstjani su imali svoju crkvu koja se zvala Crkva Bosanska. Ona nije priznala papu za poglavara niti krštenje i misu. Nije bilo izgradnje crkava.

Tijekom 13. st. u Bosnu dolaze Franjevci i Dominikanci. Glavni zadatak kojem su se posvetili bila je borba protiv krivovjerje (hereze). Njihovi pokušaji nisu urodili uspjehom jer je Crkva Bosanska uživala potporu bosanskih vladara i velikaša. Crkva Bosanska je tek nestala osmanskim osvajanjem Bosne.

Bosanski vladari su nosili od 12. st. do 14. stoljeća titulu \"ban\".

Nakon sloma moći Šubića, u Bosni je Stjepan II. Kotromanić (1322.-1353.) preuzeo vlast. Njegova vlast je označila početak uspona i teritorijalnog širenja Bosne. Iskoristio je međusobne borbe između hrvatskih velikaša i kao saveznik Anžuvinaca zavladao i dijelom hrvatske obale od Neretve do Cetine.

Od 1377. bosanski vladari su nosili titulu \"kralj\". Tvrtko I. (1353.-1391.), sin Stjepana II. Kotromanića, se je 1377. god. okrunio za bosanskog kralja. Pred kraj svoje vladavine osvojio je hrvatske krajeve od Cetine do Zrmanja, pa se je 1390. god. proglasio za kralja Hrvatske i Dalmacije. Njegova vladavina označavala je vrhunac moći srednjovjekovne Bosne.

Bosanski vladar Stjepan Tomašević se približio Papi, koji mu je poslao kraljevsku krunu. Stjepan je odbio plaćati Osmanskom Carstvu godišnji danak, te su Osmanlije su odlučile osvojiti Bosnu. 1463. Osmanlije su zarobili Stjepana i pogubili ga. S time je nestalo srednjovjekovno bosansko kraljevstvo. 1482. god. i Hercegovina je pala pod osmansku vlast.

Bosanski vladar Stjepan Tomašević se približio Papi, koji mu je poslao kraljevsku krunu. Stjepan je odbio plaćati Osmanskom Carstvu godišnji danak, te su Osmanlije su odlučile osvojiti Bosnu. 1463. Osmanlije su zarobili Stjepana i pogubili ga. S time je nestalo srednjovjekovno bosansko kraljevstvo. 1482. god. i Hercegovina je pala pod osmansku vlast.

Krivovjerje označava naučavanje suprotno nauku Katoličke Crkve. Drugi naziv je \"hereza\".

Prvi važniji bosanski vladar je bio ban Kulin. Pokušao je održavati dobre odnose sa susjedima i sklopio je s Dubrovnikom trgovački i prijateljski ugovor. Kulin i njegovi nasljednici su priznavali vrhovnu vlast Arpadovića, ali su zemljom vladali samostalno.

Bosanski vladar Stjepan Tomašević se približio Papi, koji mu je poslao kraljevsku krunu. Stjepan je odbio plaćati Osmanskom Carstvu godišnji danak, te su Osmanlije su odlučile osvojiti Bosnu. 1463. Osmanlije su zarobili Stjepana i pogubili ga. S time je nestalo srednjovjekovno bosansko kraljevstvo. 1482. god. i Hercegovina je pala pod osmansku vlast.

Bosna je bila od sredine 10. st. do kraja 11. st. u više navrata pod vlašću Srbije. Ali je Bosna itekako bila povezana i sa Hrvatskom. U 12. st. Bosna je stekla svoju neovisnost, ali je sve više težila hrvatsko-ugarskoj kulturi i političkim prostoru.

Krivovjerje označava naučavanje suprotno nauku Katoličke Crkve. Drugi naziv je \"hereza\". U Bosni se krivovjerje proširilo tijekom 12. st., a bosanski krivovjerci su se nazvali krstjanima. Bosanski krstjani su imali svoju crkvu koja se zvala Crkva Bosanska. Ona nije priznala papu za poglavara niti krštenje i misu. Nije bilo izgradnje crkava.

Nakon sloma moći Šubića, u Bosni je Stjepan II. Kotromanić (1322.-1353.) preuzeo vlast. Njegova vlast je označila početak uspona i teritorijalnog širenja Bosne. Iskoristio je međusobne borbe između hrvatskih velikaša i kao saveznik Anžuvinaca zavladao i dijelom hrvatske obale od Neretve do Cetine.

Krivovjerje označava naučavanje suprotno nauku Katoličke Crkve. Drugi naziv je \"hereza\". U Bosni se krivovjerje proširilo tijekom 12. st., a bosanski krivovjerci su se nazvali krstjanima. Bosanski krstjani su imali svoju crkvu koja se zvala Crkva Bosanska. Ona nije priznala papu za poglavara niti krštenje i misu. Nije bilo izgradnje crkava.

Bosna je dosegla vrhunac moći za vrijem vladavine Tvrtka I. Nakon njegove smrti započelo je slabljenje Bosne. Glavni uzrok su bile međusobne borbe bosanskih velikaša, koje nisu prestale do pada Bosne pod osmansku vlast.

Tvrtko I. (1353.-1391.), sin Stjepana II. Kotromanića, se 1377. god. okrunio za bosanskog kralja. Pred kraj svoje vladavine osvojio je hrvatske krajeve od Cetine do Zrmanja, pa se 1390. god. proglasio za kralja Hrvatske i Dalmacije. Njegova vladavina označavala je vrhunac moći srednjovjekovne Bosne.

Bosna je bila od sredine 10. st. do kraja 11. st. u više navrata pod vlašću Srbije. Ali je Bosna itekako bila povezana i sa Hrvatskom. U 12. st. Bosna je stekla svoju neovisnost, ali je sve više težila hrvatsko-ugarskoj kulturi i političkim prostoru.

Bosanski vladar Stjepan Tomašević se približio Papi, koji mu je poslao kraljevsku krunu. Stjepan je odbio plaćati Osmanskom Carstvu godišnji danak, te su Osmanlije su odlučile osvojiti Bosnu. 1463. Osmanlije su zarobili Stjepana i pogubili ga. S time je nestalo srednjovjekovno bosansko kraljevstvo. 1482. god. i Hercegovina je pala pod osmansku vlast.

Kako bi se Bosna zaštitila od pljačkaških pohoda i kako su se bosanski vladari održali na vlasti, oni su bili prisiljeni plaćati Osmanlijama veliki godišnji danak i dopustiti prisutnost osmanske vojske u bosanskim gradovima i utvrdama. S time je porastao utjecaj Osmanlije i stvarali su preduvjete za konačno preuzimanje Bosne.

Tijekom 13. st. u Bosnu dolaze Franjevci i Dominikanci. Glavni zadatak kojem su se posvetili bila je borba protiv krivovjerje (hereze). Njihovi pokušaji nisu urodili uspjehom jer je Crkva Bosanska uživala potporu bosanskih vladara i velikaša. Crkva Bosanska je tek nestala osmanskim osvajanjem Bosne.