Razvoj gradova u hrvatskim zemljama

Na čelu grada se je nalazio knez, koji je upravljao gradom uz pomoć gradskog vijeća.

Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. je gradu Gradecu izdao Zlatnu bulu. Zlatna bula je povelja s kojom se izdalo gradovima posebna prava kao biranje gradskog sudca i uprave. S time je grad postigao status slobodnog kraljevskog grada.

Zlatna bula je povelja kojom su se izdvala posebna prava gradovima kao biranje gradskog sudca i uprave. Time je grad postigao status slobodnog kraljevskog grada.

Najveći srednjovjekovni dalmatinski grad je bio Dubrovnik s oko 9.000 stanovnika, a drugi po redu je bio Zadar s oko 8.000 stanovnika. Split i Šibenik su imali po 5.000 stanovnika.

U srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima Hrvati su postepeno zamijenili domaće romanizirano stanovništvo. Unatoč tome, i dalje se koristio latinski odnosno kasnije talijanski jezik.

U srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima Hrvati su postepeno zamijenili domaće romanizirano stanovništvo. Unatoč tome se i dalje koristio latinski odnosno kasnije talijanski jezik.

Pripadnici gradskog plemstva su bili patriciji, koji su upravljali gradom te su svu vlast držali u svojim rukama. Vjerovali su kako su njihovi predci osnovali Rim.

Tijekom ranog srednjeg vijeka narodni sastav na istočnoj obali Jadranskog mora se promijenio. Na početku je u gradovima na istočnoj obali Jadranskog mora živjelo romanizirano domaće stanovništvo. Nakon što su gradovi postupno otvarali vrata Hrvatima koji su živjeli u zaleđu. Na kraju procesa je u dalmatinskim gradovima prevladalo hrvatsko stanovništvo.

Gradska društva su se u Dalmaciji i Istri počeli u 12. st. razvijati u komune (samostalne gradske općine). Na čelu komuna se nalazio knez, koji je upravljao gradom uz pomoć gradskog vijeća. U Hrvatskoj su se komune razvijale na obali, tj. u Istri i Dalmaciji.

Gradska društva u Dalmaciji i Istri su se počeli u 12. st. razvijati u komune (samostalne gradske općine). Na čelu komuna se nalazio knez, koji je upravljao gradom uz pomoć gradskog vijeća.

Slobodni kraljevski gradovi su dobili od kralja posebne povlastice i prava. Građani su mogli birati gradskog suca i upravu te su imali pravo održavati sajmove, ubirati porez od trgovine.

Gradska društva u Dalmaciji i Istri su se počeli u 12. st. razvijati u komune (samostalne gradske općine). Na čelu komuna se nalazio knez, koji je upravljao gradom uz pomoć gradskog vijeća.

Statuti su bili gradski zakoni. Svaki srednjovjekovni grad je imao svoj statut.

Statuti su bili gradski zakoni. Svaki srednjovjekovni grad je imao svoj statut.

Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. je gradu Gradecu izdao Zlatnu bulu. Zlatna bula je povelja s kojom se izdalo gradovima posebna prava kao biranje gradskog sudca i uprave. S time je grad postigao status slobodnog kraljevskog grada.

Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. je gradu Gradec izdao Zlatnu bulu. Zlatna bula je povelja s kojom se izdalo gradovima posebna prava kao biranje gradskog sudca i uprave. S time je grad postigao status slobodnog kraljevskog grada.

Zadar je bio središte bizantske uprave u Dalmaciji, a kasnije je Zadar bio središte mletačke uprave u Dalmaciji.