Porast stanovništva i razvoj gradova

Brojni gradovi su prerasli u komune - neovisne gradske općine s vlastitom upravom i pravosuđem. Neki su gradovi svoju vlast proširili i na okolna područja.

U gradovima su od 10. st. procvali obrt i trgovina. Radi lakše mogućnosti pronalaska posla, seljaci su se počeli iseljavati u gradove. Radi toga je došlo do značajnog priljeva stanovništva u gradove.

Prvi znaci oporavka broja stanovnika se dogodio pod utjecajem uzleta gospodarstva i poljoprivrede. Od 30 milijuna ljudi, koliko ih je bilo 1000. god., broj europskog stanovništva je narastao na 75 milijuna u 13. st.

Demografski i gospodarski rast gradova je doveo i do rasta moći gradova. Neki gradovi su stekli određen stupanj gradske samouprave, dok su neki (najviše ih u Italiji) prerasli u komune. Komuna je bila neovisna gradska općina s vlastitom upravom i pravosuđem. Neki gradovi su se osloboditi i kraljevske vlasti pa su postale republike (npr. Venecija, Genova, Firenze, Dubrovnik i dr.).

Jedan od načina oslobađanja gradova od feudalca je bio novčani otkup. Drugi način je bio sukob s feudalcem. Nakon pobjede grada, on je postao neovisan o feudalcu.

Najviše gradova-republike se razvilo u Italiji, a njihova moć je ovisila o trgovačkim i novčarskim djelatnostima. Primjeri gradova-republike su Venecija, Genova i Firenca.

Na razvoj starih i osnivanje novih gradova je utjecao povoljan geografski položaj. Gradovi na trgovačkim putevima ili čvorištima su se najbrže razvijali. Tako su se i važna mjesta na kojima su se održavali sajmovi prerasla u gradove. To su mjesta pokraj cesta, rijeke, na obali itd.

Na čelu grada se nalazio knez, koji je upravljao gradom uz pomoć gradskog vijeća.

Demografija je znanost koja se bavi poučavanjem stanovništva kraja ili zemlje, npr. demografija se bavi uspoređivanjem porasta ili pada broja stanovnika i njihovih uzroka.