Obrt, trgovina i novac u srednjem vijeku

Obrtnička proizvodnja je doživjela svoj procvat u 11. st. za razliku od prethodnog razdoblja kada je proizvodnja bila usmjerena na izradu predmeta za svakodnevnu uporabu, sada se razvija cijeli niz obrta. Zbog brojnih ratova porasla je potražnja za oružjem i ratnom opremom, što je dovelo do snažnog razvoja kovačkog obrta.

U srednjem vijeku su talijanski gradovi bile glavne trgovačke sile, većinom su oni svoj vodeći trgovački položaj izgradili tijekom Križarskih ratova. Posebno se uzdignula Venecija, koja je postala glavni trgovački posrednik između Istoka i Zapada.

Središnja mjesta prodaje robe su bili sajmovi. Sajmovi su se održavali jedanput ili dvaputa godišnje u većini gradova. Važniji od gradskih sajmova su bili sajmovi smješteni duž važnih trgovačkih putova koji su trajali i po više tjedana. Najpoznatiji sajmovi su bili u francuskim pokrajima Flandriji i Champagniji.

Obrtnička proizvodnja je doživjela svoj procvat u 11. st. za razliku od prethodnog razdoblja kada je proizvodnja bila usmjerena na izradu predmeta za svakodnevnu uporabu, sada se razvija cijeli niz obrta. Zbog brojnih ratova porasla je potražnja za oružjem i ratnom opremom, što je dovelo do snažnog razvoja kovačkog obrta.

Obrtničke radionice su se često nalazile u istim gradskim dijelovima grada. Tako su postojale gradske četvrti kovača, postolara, krojača, zlatara i drugih obrtnika.

Kako bi obrtnici mogli obraniti svoje interese, okupljali su se u udruženjima poznatim kao cehovi. Cehovi su nastajali prema vrsti obrta, pa su postojali cehovi zlatara, kovača, postolara i dr. Cehovi su i propisivali točna pravila kojih se obrtnik morao držati. Oni su vodili brigu o kvaliteti proizvoda, načinu školovanja obrtnika i sl. Na taj način su se pokušavali štititi od konkurencije, krivotvorenja i nepravilnosti.

Trgovački gradovi na sjeveru Europe su se udružili u savez koji se zvao \"Hanza\". Hanzu je činilo dvije stotine gradova. Hanza je nadzirala trgovinu na Baltičkom i Sjevernom moru. Taj savez je predvodio njemački grad Lübeck.

Trgovački gradovi na sjeveru Europe su se udružili u savez koji se zvao \"Hanza\". Hanzu je činilo dvije stotine gradova. Hanza je nadzirala trgovinu na Baltičkom i Sjevernom moru. Taj savez je predvodio njemački grad Lübeck.

Obrtnička proizvodnja je doživjela svoj procvat u 11. st. za razliku od prethodnog razdoblja kada je proizvodnja bila usmjerena na izradu predmeta za svakodnevnu uporabu, sada se razvija cijeli niz obrta. Zbog brojnih ratova porasla je potražnja za oružjem i ratnom opremom, što je dovelo do snažnog razvoja kovačkog obrta.

Prve srednjovjekovne banke su bile novčane institucije koje su posuđivale novac uz naplatu visokih kamata.

Život u Europi je postao mirniji i sigurniji, nakon prestanka ratova i pljačkaških naleta između Normana i Mađara. To je utjecala na obnovu i razvoj trgovine. Najveću zaradu donosila je trgovina dragocjenim proizvodima s istoka, kao npr. svila, začini i dr.

U ranom srednjem vijeku novac se u zapadnoj Europi neredovito upotrebljavao. Takvom stanju je u velikoj mjeri doprinio nedostatak plemenitih metala, kao što su zlato i srebro. Ljudi su se počeli okretati robnoj razmjeni zbog gubitka vrijednosti novca. Ljudi su plaćali u naturi (urodima, stoci ili drugim proizvodima). Takav oblik gospodarstva nazivamo naturalno gospodarstvo. Razvoj trgovine i povećana trgovačka razmjena povećala je potrebu za novcem kao najprikladnijim sredstvom plaćanja. Posljedica je oživljavanje robno-novčanog gospodarstva koje je bilo zamrlo tijekom prethodnih stoljeća.

Trgovci su se bojali nositi gotov novac na daleka putovanja, pa su srednjovjekovne banke izdavale vrijednosne papire, tzv. mjenice. Njih su trgovci mogli unovčiti u svim važnijim gradovima, a banke su zauzvrat uzimale proviziju.

Razvoj trgovine i povećana trgovačka razmjena povećala je potrebu za novcem kao najprikladnijim sredstvom plaćanja. Poslijedica je oživljavanje robno-novčanog gospodarstva koje je bilo zamrlo tijekom prethodnih stoljeća.

U srednjem vijeku su talijanski gradovi bile glavne trgovačke sile, većinom su oni svoj vodeći trgovački položaj izgradili tijekom Križarskih ratova. Posebno se uzdignula Venecija, koja je postala glavni trgovački posrednik između Istoka i Zapada.

U ranom srednjem vijeku novac se u zapadnoj Europi neredovito upotrebljavao. Takvom stanju je u velikoj mjeri doprinio nedostatak plemetih metala, kao što su zlato i srebro. Ljudi su se počeli okretati robnoj razmjeni zbog gubitka vrijednosti novca. Ljudi su plaćali u naturi (urodima, stoci ili drugim proizvodima). Takav oblik gospodarstva nazivamo naturalno gospodarstvo. Razvoj trgovine i povećana trgovačka razmjena povećala je potrebu za novcem kao najprikladnijim sredstvom plaćanja. Posljedica je oživljavanje robno-novčanog gospodarstva koje je bilo zamrlo tijekom prethodnih stoljeća.

Zbog porasta broja stanovništva porasla je i potreba za odjećom. To je pogodovalo osnutku velikog broja tekstilnih radionica.