Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije

Nakon smrti Stjepana II. nije bilo muškog nasljednika pa je slijedila borba za prijestolje između hrvatskog velikaša Petra Svačića i mađarskog kralja Kolomana Arpadovića. Petar Svačić je 1097. u bitki kraj Gvozda poginuo, a Koloman je mirnim dogovorom 1102. preuzeo hrvatsku krunu. Zauzvrat je Koloman priznao sva prava i povlastice hrvatskog plemstva. S time je Hrvatska ušla u državnu zajednicu s Ugarskom u kojoj je ostala sve do 1918. god.

Stjepan Držislav se borio na strani Bizanta. Bizantski car ga je nagradio vlašću nad dalmatinskim gradovima i poslao mu kraljevsku krunu.

Nakon smrti Tomislava, Hrvatska je slabila radi unutrašnjih sukoba za prijestolje. Već sredinom 10. st. stanje se stabilizirao za vrijeme Stjepana Držislava (oko 969. - oko 997.).

Držislav se u povijesnim izvorima, kao prvi od hrvatskih vladara, naziva \"kraljem Hrvatske i Dalmacije\".

Kralj Petar Krešimir je vladao od 1058. do 1074. god.

Vladavina Petra Krešimira IV. (1058.-1074.) označavala je vrhunac razvoja širenja teritorija Hrvatske. Sam je tvrdio da je \"svemogući Bog proširio naše kraljevstvo na kopnu i moru\".

Koloman je poslije postignutog dogovora s hrvatskim plemstvom u Biogradu 1102. god. okrunjen za hrvatskog kralja. S time je Hrvatska ušla u državnu zajednicu iz Ugarskom sve do 1918. god.

Stjepan II. (1089.-1091.) je bio posljednji muški član dinastije Trpimirovića. Nakon njegove smrti nije bilo muškog nasljednika pa je slijedila borba za prijestolje između hrvatskog velikaša Petra Svačića i mađarskog kralja Kolomana Arpadovića. Petar Svačić je 1097. u bitki kraj Gvozda poginuo, a Koloman je mirnim dogovorom 1102. preuzeo hrvatsku krunu. Zauzvrat je Koloman priznao sva prava i povlastice hrvatskog plemstva. S time je Hrvatska ušla u državnu zajednicu s Ugarskom (Mađarskom) u kojoj je ostala sve do 1918. god.

Nakon smrti Tomislava Hrvatske je slabila radi unutrašnjih sukoba za prijestolje. Već sredinom 10. st. stanje se stabilizirao za vrijeme Stjepana Držislava (oko 969. - oko 997.).

Stjepan Držislav je imenovao svog sina Svetoslava Suronju za nasljednika. Njegova druga dva mlađa braća Krešimir i Gojslav su se pobunili protiv njega i izbacili su Svetoslava sa prijestolja. Unutrašnje borbe za prijestolje je pokušala iskoristiti Venecija kako bi osvojila gradove na istočnoj obali Jadrana. Svi su dalmatinski gradovi prvi put priznali mletačku vlast.

Zvonimirovo darivanje samostana sv. Lucije u Baškoj na otoku Krku ostalo je zabilježen na jednom kamenom spomeniku - na Bašćanskoj ploči. Taj spomenik je napisan glagoljicom i na njemu se hrvatsko ime i titula vladara prvi put spominje na hrvatskom jeziku: \"Zvonimir, kralj hrvatski\".

Stjepan II. (1089.-1091.) je bio posljednji muški član dinastije Trpimirovića. Nakon njegove smrti nije bilo muškog nasljednika pa je slijedila borba za prijestolje između hrvatskog velikaša Petra Svačića i mađarskog kralja Kolomana Arpadovića. Petar Svačić je 1097. u bitki kraj Gvozda poginuo, a Koloman je mirnim dogovorom 1102. preuzeo hrvatsku krunu. Zauzvrat je Koloman priznao sva prava i povlastice hrvatskog plemstva.

Stjepan Držislav je imenovao svog sina Svetoslava Suronju za nasljednika. Njegova druga dva mlađa braća Krešimir i Gojslav su se pobunili protiv njega i izbacili su Svetoslava sa prijestolja.

Zvonimir u svom djelu \"Zvonimirove zavjernice\" piše: \"Ja Demetrije, koji se zovem Zvonimir, po milosti Božjoj vojvoda Hrvatske i Dalmacije, zadobivajući od našeg gospodina pape Grgura, uveden sam u upravljanje kraljevstvom Hrvata i Dalmatinaca (...).\"

Zvonimirovo darivanje samostana sv. Lucije u Baškoj na otoku Krku ostalo je zabilježen na jednom kamenom spomeniku - na Bašćanskoj ploči. Taj spomenik je napisan glagoljicom i na njemu se hrvatsko ime i titula vladara prvi put spominje na hrvatskom jeziku: \"Zvonimir, kralj hrvatski\".

Petar Krešimir IV. je potpomagao razvoju dalmatinskih gradova. To se prije svega odnosi na Biograd i Šibenik, jedine obalne gradove koje su osnovali Hrvati.