Crkva u Hrvata

U rimsko doba na područje provincije Dalmacije postajalo je više biskupija, koje su bile podređene nadbiskupu u Saloni (Solinu). Propašću Salone i mnogih drugih dalmatinskih gradova početkom 7. st. nestala je jedinstvena crkvena organizacija. Opstale su tek biskupije u obalnim gradovima, dok se u Splitu osnovala nova biskupija.

Na drugom crkvenom saboru (928. god.) potvrđeno je da je splitski biskup poglavar hrvatske Crkve, a druga odluka je bila da se ukida Ninska biskupija.

Oko sredine 9. st. u Ninu je osnovana prva biskupija na području pod vlašću hrvatskih vladara. S obzirom na to da je to bila jedina biskupija na hrvatskom području, njezin poglavar se nazivao i \"biskupom Hrvata\". Ninska biskupija je dobila neovisnu crkvenu organizaciju.

Glagoljica je slavensko pismo koje su krajem 9. st. donijeli učenici Konstantina i Metoda (grčki misionari) na područje današnje Češke. Za potrebe bogoslužja Konstantin (Ćiril) je sastavio pismo nazvano glagoljicu. Dio hrvatskih svećenika je prihvatio novo pismo, najprije u dalmatinskim gradovima.

Za vrijeme doseljavanja Hrvati su bili mnogobošci, što znači da su vjerovali u više bogova koji su predstavili prirodne sile i pojave. Nedugo nakon doseljavanja su se upoznali s kršćanstvom, koje se počelo širiti iz dalmatinskih gradova.

Crkvena organizacija na istočnoj obali Jadrana se obnovila za vrijeme kralja Tomislava, kada su dalmatinski gradovi došli pod njegovu upravu.

Metropolit ili mitropoit je poglavar crkvene pokrajine odnosno nadbiskup.

Crkvena organizacija na istočnoj obali Jadrana se obnovila za vrijeme kralja Tomislava, kada su dalmatinski gradovi došli pod njegovu upravu. O mogućnosti uspostave jedinstvene crkvene pokrajine i o izboru njezinog poglavara trebao je odlučiti crkveni sabor u Splitu (925. god.).

Oko sredine 9. st. u Ninu je osnovana prva biskupija na području pod vlašću hrvatskih vladara. S obzirom na to da je to bila jedina biskupija na hrvatskom području, njezin poglavar se nazivao i \"biskupom Hrvata\". Ninska biskupija je dobila neovisnu crkvenu organizaciju.

U rimsko doba na područje provincije Dalmacije postajalo više biskupija, koje su bile podređene nadbiskupu u Saloni (Solinu). Propašću Salone i mnogih drugih dalmatinskih gradova početkom 7. st. nestala je jedinstvena crkvena organizacija. Opstale su tek biskupije u obalnim gradovima, dok se u Splitu osnovala nova biskupija.

Glagoljica je slavensko pismo koje su krajem 9. st. donijeli učenici Konstantina i Metoda (grčki misionari) na područje današnje Češke. Za potrebe bogoslužja Konstantin (Ćiril) je sastavio pismo nazvano glagoljicu. Dio hrvatskih svećenika je prihvatio novo pismo, najprije u dalmatinskim gradovima.

Za vrijeme doseljavanja Hrvati su bili mnogobošci, što znači da su vjerovali u više bogova koji su predstavili prirodne sile i pojave. Nedugo nakon doseljavanja su se upoznali s kršćanstvom, koje se počelo širiti iz dalmatinskih gradova. No, Hrvati su sporo prihvaćali kršćanstvo jer se mnogo od njih nisu željeli odreći svojih starih vjerovanja. Tek početkom 9. st. počelo je brže prihvaćanje kršćanstva.

Na drugom crkvenom saboru (928. god.) potvrđeno je da je splitski biskup poglavar hrvatske Crkve, a druga odluka je bila da se ukida Ninska biskupija.

Crkvena organizacija na istočnoj obali Jadrana se obnovila za vrijeme kralja Tomislava, kada su dalmatinski gradovi došli pod njegovu upravu. O mogućnosti uspostave jedinstvene crkvene pokrajine i o izboru njezinog poglavara trebao je odlučiti crkveni sabor u Splitu (925. god.).

Za vrijeme doseljavanja Hrvati su bili mnogobošci, što znači da su vjerovali u više bogova koji su predstavili prirodne sile i pojave. Nedugo nakon doseljavanja su se upoznali s kršćanstvom, koje se počelo širiti iz dalmatinskih gradova.

O mogućnosti uspostave jedinstvene crkvene pokrajine i o izboru njezinog poglavara trebao je odlučiti crkveni sabor u Splitu (925. god.). Izabrali su splitskog biskupa za poglavara jer su ga smatrali nasljednikom tradicije i ugleda bivše rimske solinske nadbiskupije. Na to se žalio ninski biskup Grgur kao poglavar hrvatske Crkve.

Za vrijeme doseljavanja Hrvati su bili mnogobošci, što znači da su vjerovali u više bogova koji su predstavili prirodne sile i pojave. Nedugo nakon doseljavanja su se upoznali s kršćanstvom, koje se počelo širiti iz dalmatinskih gradova. No, Hrvati su sporo prihvaćali kršćanstvo jer se mnogi od njih nisu željeli odreći svojih starih vjerovanja. Tek početkom 9. st. počelo je brže prihvaćanje kršćanstva.