Većina stanovništva bila je grčkog podrijetla zbog čega su postupno napuštali rimske tradicije i okretali se grčkim. Sve to dovelo je do helenizacije bizantskog društva.

Car Justinijan I. bio je veliki pokrovitelj umjetnosti. Dao je sagraditi brojne građevine, a među njima se ističe crkva Božje mudrosti (Aja Sofija).

Car Heraklije vladao je od 610. do 641. godine. Proveo je niz mjera i reformi kojima je pokušao poboljšati stanje u državi.

Bizantski car je imao apsolutnu vlast, što znači da je sve odluke donosio sam. Svi su mu bili podređeni, čak i Crkva, jer je bizantski car izabirao poglavara Crkve.

Justinijan I. na vlast dolazi 527. godine, a njegov glavni cilj bio je obnoviti Rimsko Carstvo. Zbog toga je krenuo u ratna osvajanja. Također je dao sastaviti Zbornik građanskog prava gdje su prikupljeni rimski pravni propisi i propisi povezani s narodnom tradicijom na području Bizanta.

Helenizam je širenje grčke kulture i jezika među negrčkim narodima. Termin se također upotrebljava za povijesno razdoblje širenja tog utjecaja, to jest razdoblje od početka vladavine Aleksandra Velikog do pojave Rimskog Carstva.

Carigrad ili Konstantinopol nastao je na području nekadašnje grčke kolonije Bizantion. Slaveni su ga prozvali Carigrad, a današnje ime Istanbul prvi puta se spominje u 10. stoljeću u arapskim izvorima.

Heraklijeva vojska uspjela se obraniti od velike avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. godine. Nakon teškog poraza avarsko-slavenske postrojbe su se povukle.

Justinijan I. na vlast dolazi 527. godine, a njegov glavni cilj bio je obnoviti Rimsko Carstvo. Međutim, bio je i veliki zakonodavac te pokrovitelj umjetnosti koji je dao sagraditi brojne građevine, među kojima se ističe Aja Sofija (crkva Božje mudrosti).

Carigrad ili Konstantinopol nastao je na području nekadašnje grčke kolonije Bizantion. Slaveni su ga prozvali Carigrad, a današnje ime Istanbul prvi puta se spominje u 10. stoljeću u arapskim izvorima.

Heraklijeva vojska uspjela se obraniti od velike avarsko-slavenske opsade Carigrada 626. godine. Nakon teškog poraza avarsko-slavenske postrojbe su se povukle.

Dugogodišnji ratovi su iscrpili državnu blagajnu radi ratnih potreba (plaćanje vojnika, opreme) pa je Justinijan uveo nove poreze koji su osiromašili narod.

Nasljednici Justinijana neposredno nakon njegove smrti izgubili su sva osvojena područja. Carstvo je bilo toliko oslabljeno da su postali laki plijen neprijateljima poput Slavena, Perzijanaca ili Avara. Osim što su izgubili osvojena područja, lošoj situaciji unutar Carstva pridonijela je i dugotrajna gospodarska kriza.

Vlast bizantskog cara bila je apsolutna, to jest mogao je sve odluke donositi samostalno. Podređena mu je bila i Crkva, a poglavar Crkve mogla je biti osoba koju je izabrao car.

Car Justinijan je osvojio sjevernu Afriku, današnju Italiju i jug Španjolske.

Dugogodišnji ratovi su iscrpili državnu blagajnu radi ratnih potreba (plaćanje vojnika, opreme) pa je Justinijan uveo nove poreze koji su osiromašili narod.

Bizantski car imao je apsolutnu vlast što znači da je sve odluke donosio samostalno. Podređena mu je bila i Crkva, a poglavar Crkve mogla je biti samo osoba koju je izabrao car.

Arkadije Flavije nakon očeve smrti (395. godine) postao je prvi car Istočnog Rimskog Carstva. On je stariji sin cara Teodozija I. te njegov suvladar od 383. godine.

Car Justinijan je bio veliki zakonodavac i uveo je zbirku zakona (Zakonik građanskog prava) u koju su bili sakupljeni svi postojeći rimski zakoni.

Justinijan I. na vlast dolazi 527. godine, a njegov glavni cilj bio je obnoviti Rimsko Carstvo. Zbog toga je krenuo u ratna osvajanja. Također je dao sastaviti Zbornik građanskog prava gdje su prikupljeni rimski pravni propisi i propisi povezani s narodnom tradicijom na području Bizanta. Brojni povjesničari za Justinijana kažu da je bio \"posljednji rimski car\" jer je posljednji car koji je vladao Rimom i u kojemu je latinski jezik bio materinski.

Justinijan I. na vlast dolazi 527. godine, a njegov glavni cilj bio je obnoviti Rimsko Carstvo. Zbog toga je krenuo u ratna osvajanja. Također je dao sastaviti Zbornik građanskog prava gdje su prikupljeni rimski pravni propisi i propisi povezani s narodnom tradicijom na području Bizanta. Brojni povjesničari za Justinijana kažu da je bio \"posljednji rimski car\" jer je posljednji car koji je vladao Rimom i u kojemu je latinski jezik bio materinski.

Jačanjem arapske države i njenim širenjem, Arapi dolaze do granica s Bizantom. Sukobi počinju već u 7. stoljeću kad Arapi oslabljuju Bizant, posebice pred kraj vladavine Heraklija.

Patrijarh je poglavar crkvene pokrajine (patrijarhata). Poglavar Crkve bio je podređen bizantskom caru.

Car Heraklija je pokušao vratiti Bizantu staru slavu pa je proveo niz mjera kojima je nastao uređivati stanje. Jedna od tih mjera je bila dijeljenje državne zemlje seljacima u zamjenu za vojnu službu.

Carigrad ili Konstantinopol, glavni grad Istočnog Rimskog Carstva nastao je na području nekadašnje grčke kolonije Bizantion. Zbog toga se počinje upotrebljavati naziv Bizantsko Carstvo.

Poglavar Crkve u Bizantu je nosio titulu Patrijarh. Bizantski car je donosio odluku o imenovanju patrijarha.

Nasljednici Justinijana neposredno nakon njegove smrti izgubili su sva osvojena područja. Carstvo je bilo toliko oslabljeno da su postali laki plijen neprijateljima poput Slavena, Perzijanaca ili Avara.

Situacija se poboljšala tek za vrijeme cara Heraklija koji je vladao od 610. do 641. godine. Proveo je niz mjera i reformi kojima je pokušao poboljšati stanje u državi. Jedna od mjera bila je davanje zemlje seljacima u zamjenu za vojnu službu što je dovelo do gospodarskog oporavka.

Justinijan je zbog velike pobune 532. godine odlučio napustiti prijestolnicu, ali je odlučna carica Teodora nagovorila Justinijana da ostane u Carigradu i suoči se s pobunom što je on na kraju i učinio.

Carigrad ili Konstantinopol nastao je na području nekadašnje grčke kolonije Bizantion. Slaveni su ga prozvali Carigrad, a današnje ime Istanbul prvi puta se spominje u 10. stoljeću u arapskim izvorima.

Bizantski car imao je apsolutnu vlast što znači da je sve odluke donosio samostalno. Podređena mu je bila i Crkva, a poglavar Crkve mogla je biti samo osoba koju je izabrao car.

Unutrašnjost crkava bila je oslikana freskama. To su slike koje su se radile na svježoj žbuci, a bile su oslikane po čitavim zidovima. Osim fresaka, unutrašnjost bizantskih crkava ukrašavale su i ikone koje su slikane uljem na drvu. Ikone najčešće prikazuju Bogorodicu s malim Isusom.