Glagoli - ponavljanje

Glagol „bijahu“ je u pluskvamperfektu. Pluskvamperfekt je pretprošlo glagolsko vrijeme. Pluskvamperfekt se može pisati na dva načina pa se ova rečenica može napisati i ovako: „Kad su Franci naselili Galiju, Rimljani su već bili pokorili Gale.“

Glagolska se vremena dijele na prošla, sadašnje i buduća.

Glagol „pisahu“ je u imperfektu. Imperfekt je prošlo nesvršeno glagolsko vrijeme.

Glagoli se prema prijelaznosti dijele na prijelazne, neprijelazne i povratne. Ovom se kategorijom izriče odnos objekta i glagola te se njome iskazuje prelazi li radnja na objekt ili ne.

Glagol „jedem“ je prijelazni glagol jer upućuje na direktni, tj. izravni objekt (u akuzativu bez prijedloga). Najčešći prijelazni glagoli su: željeti, voljeti i htjeti.

S obzirom na to vrši li subjekt radnju ili je pak trpi, razlikujemo dva glagolska stanja: radno (aktiv) i trpno (pasiv).

Rečenica: „Posao je napravljen.“ je trpna jer subjekt ne vrši radnju, već je trpi.

Glagolom „pocrvenjeti“ izriče se stanje. Glagolima radnje kazujemo svjesnu, voljnu, namjernu radnju, na primjer: peglati, prati. Glagoli zbivanja ukazuju na zbivanje u čovjeku koje nije svjesno i namjerno, na primjer: odrastati, titrati. Glagoli stanja kazuju stanje u kojem se netko ili nešto nalazi, njima možemo izreći: zbivanja u prirodi (bujati, cvasti), zbivanja u ljudima (bojati se, starjeti) položaj tijela (ležati, čučati) boravljenje (biti, boraviti) boje (žutjeti, crvenjeti se) i stanje svijesti (drijemati, sanjati).

Glagoli se prema vidu dijele na svršene, nesvršene i dvovidne. Nesvršeni glagoli mogu odgovoriti na pitanje Što sada radim? (npr. Radim kviz za djecu.), a svršeni glagoli mogu se umetnuti u rečenicu primjerice Kad _____, bit ću. (npr. Kad završim novi kviz za djecu, bit ću sretna.). Dvovidni glagoli mogu se koristiti u oba slučaja te mogu kazivati i nesvršenost i svršenost kakve radnje.

U primjeru: „Glagol „smijem se“ je povratni.“ određeno je da je glagol „smijem se“ povratni (glagolska kategorija prijelaznosti).

Sprezanje ili konjugacija je gramatička promjena oblika glagola prema licima, broju, vremenima i načinima. Stupnjevanje ili komparacija je promjena oblika pridjeva kojoj se pokazuje različit stupanj osobine. Sklonidba ili deklinacija je mijenjanje riječi po padežu.

U primjeru: „Glagol „pazio sam“ je u prvom licu jednine.“ određeno je da je glagol „pazio sam“ u prvom licu (glagolska kategorija lica) i u jednini (kategorija broja).

Glagoli koji uza sebe imaju riječ se nazivaju se povratni glagoli. Oni se dalje dijele na prave povratne, neprave povratne i uzajamnopovratne glagole. Kod pravih povratnih glagola riječ se može se zamijeniti oblikom sebe te je se zapravo skraćeni oblik povratne zamjenice sebe (vidim se). Kod nepravih povratnih glagola riječ se ne može se zamijeniti oblikom sebe te je ona čestica (veselim se). Kod uzajamnopovratnih glagola radnju u kojoj sudjeluju najmanje dva subjekta (hrvati se, grudati se, natjecati se).

Glagoli su promjenjive riječi kojima se izriče radnja (raditi, peći), stanje (mirovati, spavati) i zbivanje (kišiti, roditi se).

Vidski parnjaci su dva glagola istog značenja od kojih je jedan svršenog vida, a drugi nesvršenog vida. Na primjer, pisati-napisati, kuhati-skuhati.

Glagol leći je svršen jer je radnja koju izvodi (lijeganje) završena.