Anegdota

Najčešći likovi su stvarne, poznate osobe pa imamo anegdote iz života pisaca, znanstvenika, političara i ostalih poznatih osoba.

U narodnim anegdotama istaknuta je poruka. One su prenosile neku poruku i u nečemu poučavale one koji bi ih slušali ili čitali.

Narodna anegdota je anegdota nastala u narodu, prenosila se usmenim putem s generacije na generaciju. Ne zna joj se autor.

Anegdota je prozna vrsta koja se temelji na događaju iz života najčešće neke slavne osobe.

Pripovjedač u epskim djelima može biti u 1. i 3. osobi.

• Primjer pripovijedanja u 1. osobi: Čim sam otvorio vrata, ugledao sam nju u sobi.
• Primjer pripovijedanja u 3. osobi: Čim je otvorio vrata, ugledao je nju u sobi.

Pripovjedne tehnike su opisivanje, pripovijedanje, dijalog i monolog. Pripovjednim tehnikama koriste se pisci pri pisanju epskih, pripovjednih djela.

U epiku spadaju bajke, basne, sve vrste romana, pripovijetka, crtica, anegdota. Epska djela pisana su u rečenicama ili u prozi, imaju likove, fabulu.

Anegdota je prozna vrsta, pisana je u rečenicama, ima likove i kratku fabulu. Navedeno su osobine epskih djela.

Anegdota se temelji na nekoj neobičnoj životnoj situaciji vezanoj uz život neke poznate osobe. Evo jedne anegdote za primjer:

• Shaw, koji je bio mršav, i pisac Gilbert Chesterton, koji je bio neobično debeo čovjek, svakom prilikom su izazivali jedan drugoga. Jednog dana reče debeli Chesterton mršavom Shawu: – Kad god čovjek pogleda vas pomislio bi da u ovoj zemlji vlada glad! – A kad čovjek pogleda vas, pomislio bi da ste za to krivi vi! – uzvrati Shaw.

Ova tvrdnja je točna. Anegdota je prozna vrsta koja se temelji na događaju iz života najčešće neke slavne/poznate osobe, donosi neku pouku.