Trojezičnost i tropismenost

\n

Još jedno pismo, ćirilica, pojavilo se kada i glagoljica. Hrvati su prilagodili ćirilicu te se hrvatski tip ćirilice naziva bosančica.

\n

\n

Još jedno pismo, ćirilica, pojavilo se kada i glagoljica. Hrvati su prilagodili ćirilicu te se hrvatski tip ćirilice naziva bosančica.

\n

\n

Hrvatska srednjovjekovna kultura bila je tropismena i trojezična jer su tekstovi pisani latinicom, glagoljicom i ćirilicom, a ostvarivala se na latinskom, staroslavenskom i hrvatskom jezikom.

\n

Postojale su dvije inačice glagoljice, obla i uglata. Hrvatska inačica glagoljice je uglata.

\n

Hrvatska srednjovjekovna kultura bila je tropismena i trojezična jer su tekstovi pisani latinicom, glagoljicom i ćirilicom, a ostvarivala se na latinskom, staroslavenskom i hrvatskom jezikom.

\n

\n

Latinski jezik uglavnom su govorili i pisali samo svećenici i manji broj učenih ljudi dok je običan puk govorio starohrvatski jezik. Običan puk nije mogao razumjeti crkveno bogoslužje jer se održavalo na latinskom jeziku pa se nametnula potreba za novim jezikom i pismom. Konstantin Ćiril zbog tog razloga krajem 9. stoljeća sastavlja što je danas znano kao najstarije slavensko pismo – glagoljicu.

\n

Glagoljična abeceda zove se azbuka, prema prvim slovima az, buki.

Glagoljicu su stvorili Konstantin Ćiril i Metod.

Konstantin Ćiril i Metod širili su bogoslužje i Božju riječ na staroslavenskom jeziku. To je jezik koji je bio blizak običnom narodu.

Za Hrvate je sastavljeno pismo koje se zove glagoljica.

Konstantina Ćirila i Metoda nazivamo još i Sveta braća zbog važnosti za vjerski život Hrvata, oni su među njima na jeziku koji im je bio blizak i razumljiviji širili Božju riječ i bogoslužje. Također su im stvorili i pismo glagoljicu.

Hrvatska srednjevjekovna književnost je trojezična.

Najvažniji spomenik hrvatske srednjevjekovne pismenosti je Bašćanska ploča, ona je prvi cjeloviti spomenik hrvatske pismenosti.

\n

Hrvatska srednjovjekovna kultura bila je tropismena i trojezična jer su tekstovi pisani latinicom, glagoljicom i ćirilicom, a ostvarivala se na latinskom, staroslavenskom i hrvatskom jezikom.

\n

\n

Latinski jezik uglavnom su govorili i pisali samo svećenici i manji broj učenih ljudi dok je običan puk govorio starohrvatski jezik. Običan puk nije mogao razumjeti crkveno bogoslužje jer se održavalo na latinskom jeziku pa se nametnula potreba za novim jezikom i pismom. Konstantin Ćiril zbog tog razloga krajem 9. stoljeća sastavlja što je danas znano kao najstarije slavensko pismo – glagoljicu.

\n

Prvi spomenici hrvatske pismenosti nastali su na latinici, to je pismo koje su Hrvati po dolasku u ove krajeve preuzeli od stanovnika koje su tu zatekli.

Ova je tvrdnja točna, glagoljica je dobila ime po glagolu glagoljati, što znači govoriti.

Hrvatska književnost bila je tropismena jer je nastajala na tri pisma.

\n

Latinski jezik uglavnom su govorili i pisali samo svećenici i manji broj učenih ljudi dok je običan puk govorio starohrvatski jezik. Običan puk nije mogao razumjeti crkveno bogoslužje jer se održavalo na latinskom jeziku pa se nametnula potreba za novim jezikom i pismom. Konstantin Ćiril zbog tog razloga krajem 9. stoljeća sastavlja što je danas znano kao najstarije slavensko pismo – glagoljicu.

\n

\n

Glagoljska abeceda naziva se azbuka prema nazivima prvih dvaju slova – az, buki. 

\n

Hrvati su po dolasku u ove krajeve zatekli starosjedioce Latine i od njih preuzeli pismo latinicu.

\n

Postoje dva tipa glagoljice: obla i uglata. Hrvati su prilagodili obli tip glagoljice u svoj posebni uglati tip glagoljice. 

\n

\n

Hrvatska srednjovjekovna kultura bila je tropismena i trojezična jer su tekstovi pisani latinicom, glagoljicom i ćirilicom, a ostvarivala se na latinskom, staroslavenskom i hrvatskom jezikom.

\n

\n

Hrvati su došli na današnje područje u 7. stoljeću te su kao službeni jezik i pismo prihvatili latinski jezik i latinicu.

\n\n\n\n

\n

\n

Još jedno pismo, ćirilica, pojavilo se kada i glagoljica. Hrvati su prilagodili ćirilicu te se hrvatski tip ćirilice naziva bosančica.

\n