Sekundarne djelatnosti u Hrvatskoj

Nuklearna elektrana Krško u Sloveniji u polovičnom je vlasništvu Hrvatske te proizvodi oko 20% energije potrošene u Hrvatskoj. Izgrađena je 1983. godine i nalazi se desetak kilometara od hrvatsko-slovenske granice u blizini istoimenog grada.

Hrvatska se može podijeliti na pet regija u kojima je razvijena industrija, a to su: zagrebačka, splitska, osječko-brodska, međimursko-gornjopodravska i riječko-istarska regija.

Hrvatski kamen u svijetu je na glasu kao izrazito kvalitetan materijal, a najviše se vadi u Istri te na Braču. Jedna zanimljivost vezana uz hrvatske kamenolome - kamenje s otoka Brača koristilo se za gradnju Bijele kuće u Washingtonu.

Hrvatska u proizvodnji električne energije koristi obnovljive i neobnovljive izvore energije. Najviše električne energije dobiva se iz hidroelektrana, zatim veliki udio iz termoelektrana te samo 10% iz vjetroelektrana.

Termoelektrana Plomin nalazi se u istočnoj Istri, a znamenita je, između ostalog, zbog dimnjaka elektrane visokog 340 metara, najviše građevine u Hrvatskoj. Neke od drugih velikih hrvatskih termoelektrana (od kojih su neke i toplane) nalaze se u Rijeci, Jertovcu, Zagrebu (dvije), Osijeku i Sisku.

Hrvatski kamen u svijetu je na glasu kao izrazito kvalitetan materijal, a najviše se vadi u Istri te na Braču. Jedna zanimljivost vezana uz hrvatske kamenolome - kamenje s otoka Brača koristilo se za gradnju Bijele kuće u Washingtonu.

Riječko-istarska industrijska regija industrijska je regija na zapadu Hrvatske u kojoj se nalaze istarski gradovi te grad Rijeka.

Hrvatska ima tri solane, a to su one u Ninu, Pagu i ona najstarija u Stonu.

Najveća i najsnažnija industrijska regija u Hrvatskoj prema broju zaposlenih i količini proizvodnje je zagrebačka industrijska regija koja obuhvaća glavni grad države s okolicom. Osim Zagreba, gradovi zagrebačke industrijske regije koje valja izdvojiti su Ivanić-Grad, Kutina, Petrinja, Karlovac i Sisak.

Rudarstvo u Hrvatskoj prestaje u 20. stoljeću nakon što su zatvoreni rudnici, a najviše se kopao ugljen u Istri i Hrvatskom zagorju. Danas kada govorimo o rudarstvu govorimo o vađenju plina i nafte.

Zagrebačka industrijska regija najveća je brojem zaposlenih radnika industrijska regija Hrvatske. U ovu industriju regiju ulaze gradovi Sisak, Karlovac, Kutina, Zagreb,...

Osječko-brodska industrijska regija nalazi se na istoku Hrvatske, a u njoj se nalaze industrijska središta kao što su Osijek, Slavonski Brod i Vukovar.

Hrvatska u proizvodnji električne energije koristi obnovljive i neobnovljive izvore energije. Najviše električne energije dobiva se iz hidroelektrana, zatim veliki udio iz termoelektrana te samo 10% iz vjetroelektrana. Gotovo 50% električne energije u Hrvatskoj se uvozi.

Rudarstvo u Hrvatskoj prestaje u 20. stoljeću nakon što su zatvoreni rudnici, a najviše se kopao ugljen u Istri i Hrvatskom zagorju. Danas kada govorimo o rudarstvu govorimo o vađenju plina i nafte.

Šljunak je materijal koji se u Hrvatskoj najviše vadi iz velikih rijeka kao što su Drava, Sava i Dunav.

Hrvatska u proizvodnji električne energije koristi obnovljive i neobnovljive izvore energije. Najviše električne energije dobiva se iz hidroelektrana, zatim veliki udio iz termoelektrana te samo 10% iz vjetroelektrana. Gotovo 50% električne energije u Hrvatskoj se uvozi.

Šljunak je materijal koji se u Hrvatskoj najviše vadi iz velikih rijeka kao što su Drava, Sava i Dunav.

Splitska industrijska regija područje je razvijene industrije na jugu Hrvatske. Proteže se od Omiša na jugu do Trogira na sjeveru. Treba naglasiti kako ovaj prostor sve manje ovisi o industriji zbog utjecaja turizma koji je transformirao navedeni prostor na više načina.

Najveća nalazišta nafte u Hrvatskoj su u Slavoniji (Đeletovci), Podravini (oko Donjeg Miholjca) te na području Moslavine (oko Ivanić Grada).

LNG terminal u Omišlju predstavlja mjesto gdje se distribuira, prerađuje i proizvodi zemni plin. U Omišlju započinje i JANAF - Jadranski naftovod koji dostavlja naftu do Rijeke i Siska te od Siska dalje prema istoku i sjeveru Hrvatske.

Hrvatska ima brojne temelje za razvoj različitih grane sekundarnog sektora. Tako na primjer šume predstavljaju temelj za drvnu industriju, položaj uz more predstavlja temelj za razvoj brodogradnje, klima i tlo pogodni za duhansku industriju (Požeška kotlina),...

Hidroelektrane, s 50 do 60 posto, sudjeluju s najvećim udjelom proizvedene električne energije u Hrvatskoj. Najveće hrvatske hidroelektrane, odnosno one koje proizvode najviše struje su hidroelektrane Zakućac i Orlovac na Cetini te reverzibilna (ona koja može pumpati vodu natrag uzvodno) hidroelektrana Velebit na Zrmanji.

Nafta se u Hrvatsku iz inozemstva uvozi preko terminala koji se nalazi u mjestu Omišalj na Krku. Tamo se nalazi i LNG terminal za dovod ukapljenog prirodnog plina. Koristeći JANAF (Jadranski naftovod), nafta se od Omišlja preko Rijeke i Siska dostavlja u ostatak zemlje.

Hrvatska u proizvodnji električne energije koristi obnovljive i neobnovljive izvore energije. Najviše električne energije dobiva se iz hidroelektrana, zatim veliki udio iz termoelektrana te samo 10% iz vjetroelektrana. Gotovo 50% električne energije u Hrvatskoj se uvozi.

Nuklearna elektrana Krško nalazi se u Sloveniji u blizini granice s Hrvatskom. Hrvatska iz navedene nuklearne elektrane dobiva oko 20% električne energije.

Međimursko-gornjopodravska industrijska regija nalazi se na sjeveru Hrvatske, a u njoj se nalaze industrijska središta kao što su Varaždin. Čakovec i Koprivnica.

Hrvatska ima razvijene brojne grane industrije kao što su: metaloprerađivačka (Đuro Đaković, Končar....), prehrambena (Gavrilović, Kraš,...) farmaceutske (Pliva i Belupo), automobilska (Rimac),...

Najveća nalazišta zemnog plina u Hrvatskoj nalaze se u Jadranskom moru, oko Našica te kod Molvi u Podravini.

Najveća nalazišta nafte u Hrvatskoj su u Slavoniji (Đeletovci), Podravini (oko Donjeg Miholjca) te na području Moslavine (oko Ivanić Grada).

Najveća nalazišta zemnog plina u Hrvatskoj nalaze se u Jadranskom moru, oko Našica te kod Molvi u Podravini.