Starenje stanovništva je najvažnija posljedica prirodnog pada prisutnog u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko desetljeća. Taj proces problematičan je jer se povećavanjem udjela starog stanovništva opterećuju zdravstveni i mirovinski sustav države.

Prijelaz s visokih stopa nataliteta i mortaliteta na niske stope naziva se demografskim prijelazom. Na primjeru Hrvatske, visoke stope rodnosti i smrtnosti bile su prisutne do kraja 19. stoljeća kada je započeo demografski prijelaz, a završio se u drugoj polovici 20. stoljeća.

Demografski prijelaz, odnosno prijelaz s visokih stopa nataliteta i mortaliteta na niske stope, u Hrvatskoj započinje potkraj 19. stoljeća. Razlog tome je poboljšanje životnih uvjeta i zdravstvene zaštite, kao i produljenje životnoga vijeka.

U 21. stoljeću, stopa rodnosti u Hrvatskoj pada, odnosno rađa se sve manje djece. Ipak, ovaj trend nije svojstven samo za Hrvatsku (iako je u nekoj mjeri pogoršan ekonomskim i društvenim prilikama, iseljavanjem mladih i sl.). Većina razvijenijih zemalja svijeta suočava se s padom broja rođene djece.

Demografski prijelaz, odnosno prijelaz s visokih stopa nataliteta i mortaliteta na niske stope, u Hrvatskoj završava drugom polovicom 20. stoljeća. Iako su niske stope smrtnosti nakon završetka demografskog prijelaza krenule stagnirati, stopa rodnosti nastavila je padati zbog čega prirodni pad raste iz godine u godinu.

Brojni su uzroci prirodnog pada stanovništva u Hrvatskoj, a neki od najvažnijih su iseljavanje mladih (naročito trajno iseljavanje), sve manji broj djece po obitelji te sve kasnije osnivanje obitelji zbog dugotrajnijeg školovanja, kasnijeg zapošljavanja i ostalih faktora koje pomiču ulazak u brak i odlučivanje na djecu za nekoliko godina.

U Hrvatskoj se u posljednjim desetljećima rađa 1,4 djece po ženi. Kako bi stanovništvo održalo prirodni rast, mora se rađati najmanje 2 djece po ženi (točnije 2,14). Imajući ovu činjenicu na umu, ne čudi kako Hrvatska bilježi kontinuirani prirodni pad posljednjih nekoliko desetljeća.

U Hrvatskoj se prirodni pad, odnosno veća stopa smrtnosti od one rodnosti, prvi puta bilježi 1991. godine. Uz iznimku kraja 90-ih godina prošlog stoljeća, prirodni pad stalan je do danas te raste iz godine u godinu, naročito posljednjih godina kada je razlika između broja rođenih i umrlih prešla brojku od 10 tisuća.

Tijekom demografskog prijelaza, stope rodnosti i smrtnosti prelaze s visokih na niske. Na primjeru Hrvatske, visoke stope rodnosti i smrtnosti bile su prisutne do kraja 19. stoljeća kada je započeo demografski prijelaz, a završio se u drugoj polovici 20. stoljeća.

Kako bismo izračunali prirodnu promjenu, oduzimamo smrtnost od rodnosti: rodnost (36.000) - smrtnost (57.000) = prirodna promjena (- 21.000). S obzirom da je u ovome slučaju prirodna promjena negativna, možemo reći kako je 2020. godine Hrvatska imala prirodni pad od 21 tisuću stanovnika.

U 21. stoljeću stopa rodnosti u Hrvatskoj se kreće oko 9-10 promila, odnosno, svake godine se rodi oko 1% stanovništva Hrvatske. Promatrajući brojke, posljednjih se godina rađalo između 30 i 40 tisuća djece godišnje (36 508 djece rodilo se 2021. godine).