Ostale klime

Snježne klime su prostori s malom količinom padalina (uglavnom snijeg) te izrazito niskim temperaturama zraka. Ljeta su kratka i hladna, a zime isto tako hladne i duge. Padalina je malo zbog nemogućnosti isparavanja vode zbog niskih temperatura zraka.

Mala količina padalina, nepravilna izmjena godišnjih doba, polarni dan i noć i izrazita hladnoća karakteristike su snježnih klima. Još valja izdvojiti i kako se radi o klimatskom razredu na čijim je prostorima ljudska naseljenost iznimno rijetka ili nepostojeća jer se radi o najoštrijim i nepovoljnijim klimama za život ljudi.

Snježno-šumske klime ne možemo pronaći na južnoj polutci jer se većinom nalaze na područjima velikih kopnenih prostranstava u umjerenim širinama, što nedostaje na južnoj polutci koja je u umjerenom klimatskom pojasu u velikoj mjeri prekrivena oceanom.

Suhe klime dijele se na dva tipa: stepsku klimu (BS) s nešto više padalina koja se pojavljuje i izvan pustinjskih područja te pogoduje razvoju niske travnjačke vegetacije (stepe) te pustinjsku klimu (BW) s vrlo malo padalina i gotovo nepostojećim biljnim pokrovom.

Razlikujemo dva osnovna tipa suhih klima, a to su: stepska i pustinjska klima.

Klima vječnog mraza za glavnu padalinu ima snijeg, gotovo nema isparavanja, izrazito su niske temperature zraka koje sprječavaju naseljenost.

Snježno-šumske klime imaju uglavnom svježa ljeta i hladne zime. Glavna padalina zimi je snijeg, a ljeti kiše kada je i najveća količina padalina. Snježno-šumske klime pronaći ćemo samo na sjevernoj hemisferi, a jedan od bitnih klimatskih čimbenika kod ovoga tipa klime je raspored kopna i mora pri čemu najveću ulogu ostavljaju svojstva kopna.

Plodna mjesta u pustinjama nastala na izvorima vode nazivaju se oaze. To su mjesta gdje voda izbija na površinu omogućavajući život biljkama, životinjama i ljudima toga prostora.

Područja klime vječnog mraza bilježe sve srednje mjesečne temperature ispod 0°C što je ujedno i gornja temperaturna granica te klime. S obzirom da temperatura nije pozitivna niti u jednom mjesecu, možemo zaključiti kako se radi o najoštrijoj i negostoljubivijoj klimi na Zemlji.

Razlikujemo dva osnovna tipa suhih klima, a to su: klima vječnog mraza i klima tundre.

Snježne klime dijele se na dva tipa: najoštriju klimu na Zemlji, klimu vječnog mraza u kojoj se temperatura ne diže iznad ništice te klimu tundre (ET) koja je nešto blaža, ima kratkotrajno ljeto te u kojoj postoji ljudska naseljenost, premda rijetka.

Stepa je zajednica niskih trava, a najveće stepe su one u Aziji. Stepe ćemo naći na svim kontinentima osim Antarktike.

Tajga je vegetacija tipična za snježno-šumsku klimu, a čine ju vazdazelene šume. Najveće tajge možemo pronaći u unutrašnjosti Ruske Federacije i Kanadi.

Kratka ljeta i duge, hladne zime te smještaj na sjeveru Europe, Sjeverne Amerike i Azije karakteristike su D klimatskog razreda, odnosno snježno-šumskih klima. Zanimljivo je kako ovaj klimatski razred, s obzirom da mu je kontinentalnost bitno obilježje, ne možemo pronaći na južnoj polutci koja je prekrivena oceanima u većem dijelu umjerenog klimatskog pojasa.

Stepska klima kao i pustinjska klima ima visoke temperature zraka, ali postoji jedan dio godine s niskim temperaturama zraka, a druga bitna razlika je postojanost padalina. Zbog padalina u stepskoj klimi omogućen je razvoj travnjaka i niskih trava - stepe. Ljeta su uglavnom vruća, a zime hladne.

Tundra je vegetacija tipična za suhe klime, a čine ju zajednice mahovina, lišajeva i kržljavog raslinja.

Najhladniji prostori na Zemlji prostori su snježnih klima i nalaze se većinom u sjevernom i južnom hladnom pojasu. Snježne klime dijele se na dva tipa: najoštriju klimu na Zemlji, klimu vječnog mraza u kojoj se temperatura ne diže iznad ništice te klimu tundre (ET) koja je nešto blaža, ima kratkotrajno ljeto te u kojoj postoji ljudska naseljenost, premda rijetka.

Razlikujemo dva osnovna tipa snježno-šumskih klima, a to su: vlažna snježno-šumska klima i suha snježno-šumska klima.

Glavno obilježje pustinjske klime je nedostatak padalina pri čemu su visoke temperature drugo obilježje. Pustinje ne moraju biti vruće i pjeskovite kako često zamišljamo već mogu biti i kamene i pjeskovite i šljunčane te tople i hladne. Glavni biljni pokrov čine kaktusi.

Pustinje, mala količina padalina, smještaj uz obratnice i velike temperaturne razlike karakteristike su suhih klima. Suhe klime dijele se na dva tipa: stepsku klimu (BS) s nešto više padalina koja se pojavljuje i izvan pustinjskih područja te pustinjsku klimu (BW) s vrlo malo padalina.

Tajga je zajednica zimzelenog drveća (jela, smreka,...). U tajgi žive sobovi, losovi, sibirski tigar,...

Kroz primjere ćemo navesti neke primjere kako su se pojedine životinje prilagodili raznim klimatskim uvjetima. Na primjer, polarni medvjed radi lakšeg lova ima bijelu boju krzna, pustinjske lisice imaju duži rep i tanje krzno zbog hlađenja tijela, polarna lisica ima bijelo krzno kako bi se lakše prikrila u lovu,...

Stepska klima kao i pustinjska klima ima visoke temperature zraka, ali postoji jedan dio godine s niskim temperaturama zraka, a druga bitna razlika je postojanost padalina. Zbog padalina u stepskoj klimi omogućen je razvoj travnjaka i niskih trava - stepe. Ljeta su uglavnom vruća, a zime hladne.

Stepe, tip suhih travnjaka, širom svijeta uvelike su pretvorene u oranice te ih često zovemo žitnicama svijeta. Stepsku vegetaciju pronalazimo na područjima istoimene, stepske klime (BS) koja, premda se radi o suhoj klimi, pogoduje razvoju takve niske travnjačke vegetacije.

Snježno-šumske klime označavaju se slovnom oznakom ,,D'', odnosno spadaju u D razred. Pritom razlikujemo, kao što je navedeno u pitanju, vlažnu snježno-šumsku klimu, koju označavamo slovnom oznakom Df te suhu snježno-šumsku klimu (Dw) koja ima malu količinu padalina zimi zbog vrlo niskih temperatura.

Suhe klime kao što im i samo ime govori imaju malu količinu padalina. Osim male količine padalina u suhoj klimi su visoke temperature zraka. Suhe klime pružaju se oko obratnica te u unutrašnjosti Azije.