Što je povijest i zašto je učimo?

Istraživanje prošlosti koje provodi povjesničar temelji se na povijesnim izvorima ili vrelima. To su svi ostaci prošlosti koji nam mogu reći što se to u prošlosti zapravo dogodilo. Povijesni izvori (vrela) mogu se podijeliti na pisane (npr. knjiga, dokumenti, pisma...), na slikovne, zvukovne, materijalne (npr. spomenici, alati, oruđa i oruđa...) i usmenu predaju (svjedočanstva ljudi nekog događaja).

Lente vremena nam služe kako bismo bolje shvatili tijek vremena. Lenta vremena sadrži godine i uz to pridodane događaje kako bismo lakše shvatili koji su se događaji dogodili prije, a koji kasnije. Osim toga, lako možemo vidjeti koliko je vremena prošlo između neka dva istaknuta događaja.

Suvremena povijest, tj. suvremeno doba prema nekim povjesničarima započinje početkom, a prema nekima završetkom Prvog svjetskog rata, 1918. godine. Tim se nazivom opisuje posljednja velika epoha ljudske povijesti koja obuhvaća i sadašnjost.

Herodot je bio grčki povjesničar, putopisac i istraživač, a rodio se u Halikarnasu u 5. stoljeću prije Krista. Herodot je porijeklom iz plemićke obitelji te je aktivno sudjelovao u politici svojeg grada i zemlje. Njegovo važno djelo jest ''Povijesti'' zbog kojega je posjetio mnoge gradove. Naziv ''otac povijesti'' dodijelio mu je Ciceron, rimski govornik i državnik, a taj je nadimak stekao iz razloga što je Herodot nastojao provjeriti istinitost i vjerodostojnost onoga što je pisao.

Pojmovi povijest i historija ponekad se koriste kao istoznačnice, no u stručnom nazivlju pojam povijest označava prošlu zbilju, a pojam historija podrazumijeva znanost koja se bavi proučavanjem te prošle zbilje. Povijest u užem smislu jest znanost, tj. specifičan način spoznavanja svijeta na temelju znanstvene rekonstrukcije povijesnih činjenica.

Istraživanje prošlosti koje provodi povjesničar temelji se na povijesnim izvorima ili vrelima. To su svi ostaci prošlosti koji nam mogu reći što se to u prošlosti zapravo dogodilo. Povijesni izvori (vrela) mogu se podijeliti na pisane (npr. knjiga, dokumenti, pisma, zapisi na spomenicima...), na slikovne, zvukovne, materijalne (npr. spomenici, alati, oruđa i oruđa...) i usmenu predaju (svjedočanstva ljudi nekog događaja).

Povijesne karte nam služe kako bismo uočili promjene koje su se dogodile u prostoru. Na starim povijesnim kartama možemo vidjeti države i granice država koje su nekad postojale, a kojih danas više nema (npr. povijesna karta Austro-Ugarske Monarhije). Povijesne karte nam općenito pomažu shvatiti i prikazati svijet kakav je bio nekad, kakav je bio odnos čovjeka i prirode i sl.

Istraživanje prošlosti koje provodi povjesničar temelji se na povijesnim izvorima ili vrelima. To su svi ostaci prošlosti koji nam mogu reći što se to u prošlosti zapravo dogodilo. Povijesni izvori (vrela) mogu se podijeliti na pisane (npr. knjiga, dokumenti, pisma...), na slikovne, zvukovne, materijalne (npr. spomenici, alati, oruđa i oruđa...) i usmenu predaju (svjedočanstva ljudi nekog događaja).

Pismo je otkriveno 3500. g. pr. Krista i ta se godina uzima kao razdjelnica između prapovijesti i povijest. Sumerani su bili prvi narod koji je počeo koristiti pismo. To pismo bilo je slikovno (klinasto pismo) i pomoglo je Sumeranima u popisivanju robe i stoke u bavljenju trgovinom. Pisali su trskom po mekanim glinenim pločicama. Egipćani su osmislili slikovno pismo koje nazivamo hijeroglifi.

Kristofor Kolumbo je 1492. godine otkrio novi svijet koji je nazvan Amerika (prema Amerigu Vespucciju). Kolumbo je putovao s tri broda i prvo je dospio na otok koji je nazvao San Salvador (Sveti spasitelj). Otkrićem Amerike, prema nekim povjesničarima, prestaje srednji vijek i započinje novi vijek.

Osoba koja se bavi istraživanjem ljudske prošlosti naziva se povjesničar. Pojmovi povijest i historija ponekad se koriste kao istoznačnice, no u stručnom nazivlju pojam povijest označava prošlu zbilju, a pojam historija podrazumijeva znanost koja se bavi proučavanjem te prošle zbilje. Povijest u užem smislu jest znanost, tj. specifičan način spoznavanja svijeta na temelju znanstvene rekonstrukcije povijesnih činjenica.

Pojmovi povijest i historija ponekad se koriste kao istoznačnice, no u stručnom nazivlju pojam povijest označava prošlu zbilju, a pojam historija podrazumijeva znanost koja se bavi proučavanjem te prošle zbilje. Tako se za osobu koja proučava prošlost ljudi, odnosno koja se bavi proučavanjem povijesti, kaže da je povjesničar ili historičar.

Granica između prapovijesti i povijesti jest 3500. g. pr. Krista. Sve nakon toga nazivamo povijest. Povijest se također dijeli na pojedina razdoblja

• stari vijek,
• srednji vijek,
• novi vijek,
• suvremeno doba.

Kršćanska era započela je 1. godine Kristovim rođenjem. Za određivanje događaja koji su se dogodili prije Kristova rođenja, piše se kratica pr. Kr. (prije Krista), a za događaje koji su se dogodili poslije Kristova rođenja dovoljno je samo napisati godinu (npr. 2021.) i tada je jasno da govorimo u razdoblju nove ere (poslije Krista).

Povijesti je razdoblje koje započinje uporabom pisma oko 3500. g. pr. Kr. Povijest se također dijeli na pojedina razdoblja (stari vijek, srednji vijek, novi vijek i suvremeno doba).

Istraživanje prošlosti koje provodi povjesničar temelji se na povijesnim izvorima ili vrelima. To su svi ostaci prošlosti koji nam mogu reći što se to u prošlosti zapravo dogodilo. Povijesni izvori (vrela) mogu se podijeliti na pisane (npr. knjiga, dokumenti, pisma...), na slikovne, zvukovne, materijalne (npr. spomenici, alati, oruđa i oruđa...) i usmenu predaju (svjedočanstva ljudi nekog događaja).

Prošlost ljudi dijeli se na posebna razdoblja za koje postoje jedinstveni nazivi. Cijelu prošlost općenito možemo podijeliti na dva velika razdoblja, a to su prapovijest i povijest. Prapovijest je sve ono što se dogodilo u prošlosti prije uporabe pisma, dakle granica između prapovijesti i povijesti jest 3500. g. pr. Kr. Sve nakon toga nazivamo povijest. Povijest se također dijeli na pojedina razdoblja (stari vijek, srednji vijek, novi vijek i suvremeno doba).

Trenutno se nalazimo u 21. stoljeću. 21. stoljeće započelo je 2001. godine i trajat će to 2100. godine, a nakon toga prelazimo u 22. stoljeće. U samo dvadesetak godina 21. stoljeće obilježeno je usponom globalne ekonomije, terorizmom, globalnim zatopljenjem te pandemijom COVID-19.

Herodot je bio grčki povjesničar, putopisac i istraživač, a rodio se u Halikarnasu u 5. stoljeću prije Krista. Herodot je porijeklom iz plemićke obitelji te je aktivno sudjelovao u politici svojeg grada i zemlje. Njegovo važno djelo jest ''Povijesti'' zbog kojega je posjetio mnoge gradove. Naziv ''otac povijesti'' dodijelio mu je Ciceron, rimski govornik i državnik, a taj je nadimak stekao iz razloga što je Herodot nastojao provjeriti istinitost i vjerodostojnost onoga što je pisao.

Povijest se dijeli na četiri pojedina razdoblja: stari vijek, srednji vijek, novi vijek i suvremeno doba.