Razvoj i obilježja Rimske Republike

Kralj je bio najviši sudac, vojskovođa i vrhovni svećenik u Rimu.

Rim je nakon protjerivanja posljednjeg kralja Tarkvinija Oholog 509. g. pr. Kr. postao republika. Riječ \"republika\" na latinskom jeziku znači \"javna stvar\".

Glavni rimski trg ili forum središte je društvenog života Rimljana. Na forumu se građani okupljaju i raspravljaju o važnim pitanjima. Državni službenici se okupljaju i čitaju zakone i odluke Senata.

Senat je uz Narodnu skupštinu jedna od najvažnijih ustanova Rimske Republike. Senat nije donosio zakone, ali je vodstvo države u njegovim rukama. Senat je potvrđivao odluke skupštine i brinuo se o vjeskim obredima.

Žene su imale status rimskih građana, ali nisu imale politička prava. To je značilo da nisu smjele sudjelovati u politici niti biti birane u državne ustanove.

Uz Senat, jedna od najvažnijih državnih ustanova Rimske Republike je Narodna skupština. Ona odlučuje o ratu i miru, donosi zakone i sudske presude te izabire državne službenike. Na zasjedanju i glasanju smiju sudjelovati samo muškarci koji imaju status rimskih građana.

U doba republike u Rimu službeno je vlast pripadala Narodnoj skupštini.

U Rimu isprva nije bilo pisanih zakona, nego su zakone običajnog prava tumačili patriciji na svoju ruku. Tek u 5. st. pr. Kr. plebejci su se izborili da se zakoni zapišu na Zakonik dvanaest ploča.

Dužnost senatora bila je doživotna, a senatori su najčešće bili muškarci stariji od 60 godina.

Patriciju su povlašteni dio rimskog stanovništva, koje ima sva politička prava. Patriciji su bili vlasnici velikog dijela zemlje.

Rimljani su obično imali 3 i više imena. Prvo ime je bilo osobno ime, a ostale riječi su bile imena pripadnika toga roda i nadimci.

Svake godine Senat predlaže dvojicu konzula, a izabire ih Narodna skupština. Po isteku godine dana, konzuli postaju članovi Senata. Konzuli su imali najveću političku, upravnu i vojnu vlast.

Uz kralja i Senat Rimskim Kraljevstvom upravljala je i Narodna skupština.

Neslobodno rimsko stanovništvo bili su robovi. Oni nisu imali osobnu slobodu i imali su gospodare, koji su ih mogli kupiti od nekoga i prodati dalje.

Na zasjedanju narodnih skupština i u glasanjima mogu sudjelovati isključivo rimski građani. Rimski građani su stanovnici kojima su oba roditelja rimski građani i koji su slobodni.

Pučki tribuni na sjednicama Senata imali su pravo veta, kojim su mogli spriječiti donošenje onih zakona koji mogu naštetiti plebejcima.

Uz kralja u vlasti je sudjelovao i Senat, kojeg su činili pripadnici najbogatijih i najuglednijih rimskih obitelji. Senatori su imali doživotnu dužnost i bili su stariji od 60 godina.

Plebejci su pripadnici doseljenih naroda na područje Rimske Republike, pokorena plemena te obično stanovništvo koje nema bogatstva. Bave se poljodjelstvom, trgovinom i obrtom te moraju služiti vojsku.

Stanovnici Rimske republike govorili su latinski jezik. Naziva se latinski po pokrajini Lacij, u kojoj je živjelo italsko pleme Latini.

Sredinom 5. st. pr. Kr. Narodna skupština odobrila je zakone, koji su urezani na dvanaest ploča i postavljeni na rimski forum da ih svi mogu vidjeti. Najstariji rimski zakonik naziva se Zakonik dvanaest ploča.

Prema tradiciji Rimom je vladalo sedam kraljeva. Prvi kralj bio je Romul, a posljednji Tarkvinije Oholi.

Plebejci se bore za ravnopravnost s patricijima, a veliku su pobjedu postigli u 5. st. pr. Kr. Tada su dobili mogućnost da između sebe odaberu dva njihova predstavnika - pučka tribuna, koji će zastupati njihova prava i braniti ih pred patricijima.