Grčki polisi u Maloj Aziji koji su se našli pod perzijskom vlašću nisu bili zadovoljni zbog visokih poreza i vojne obveze. U gradu Miletu došlo je do pobune, a pobunjenici su tražili pomoć Atene.

Nakon što je Sparta preuzela vodstvo u protuperzijskom savezu, Perzijanci su sa sjevera zaprijetili Ateni. U obranu je u prolazu Termopile stao spartanski kralj Leonida s nekolicinom svojih vojnika. Poraženi su, a Perzijanci su uništili Atenu.

Nakon što su Atenjani pobijedili, Perzijanci su se počeli spremati za novi napad. Tako su grčki polisi stvorili savez kako bi lakše pobijedili Perzijance. Na čelo saveza stala je Sparta kao dobro uvježbana i oružana.

Uzroci su dugoročni razlozi početka nekog rata. Budući da je Perzija rasla na Istoku i širila svoje teritorije na Zapad, tako je počela ugrožavati i grčke interese, pogotovo one vezane za trgovinu.

Pobunjeni Grci u Maloj Aziji nisu mogli sami nastaviti borbu protiv Perzije. Zato su u pomoć pozvali grčke polise iz Europe. Na poziv se odazvala Atena, zbog čega je Darije I. napao Grčku.

Trireme su grčki brodovi s tri reda vesala. Njihova glavna prednost je tzv. kljun, a služio je za probijanje neprijateljskih brodova, čime bi potopili brodove.

Atenjani su se nakon poraza Leonide kod Termopila povukli na otok Salaminu nedaleko od Atene, misleći da su tamo sigurni.

Heleni su se borili na svom teritoriju, odnosno branili su svoje polise koje su napadali Perzijanci. Najveća prednost Helena bila je to što su bili složni protiv zajedničkog neprijatelja.

Hopliti je naziv za grčke teško naoružane pješake. Bili su opremljeni oklopom, štitom, mačem i kopljem. Na glavi su imali kacige. Hopliti su se sami opremali, a u nekim polisima hopliti su bili profesionalni vojnici.

Budući da su Atenjani priskočili u pomoć maloazijskim Grcima, perzijski kralj Darije I. napao je Grčku. Perzijska i grčka vojska sukobile su se kod Atene na Maratonskom polju. Pobijedila je atenska vojska.

Početak grčkog nezadovoljstva s perzijskom vlašću seže u 6. st. pr. Kr. kada je perzijski kralj Darije krenuo u osvajanje grčkih teritorija. No, pravi ratni sukobi između grčkih polisa i Perzije počinju u 5. st. pr. Kr. i tada i završavaju.

Sin kralja Darija I. bio je Kserkso I., novi perzijski vladar. Ono što je njegov otac započeo, Kserkso je nastavio. No nije imao uspjeha, pa je poražen od Grka napustio plan o osvajanju grčkih polisa na europskom tlu.

Iako su Grci ratovima uspjeli protjerati Perzijance s maloazijske obale i oslobodili se daljnjih perzijskih napada, u ratovima se izdigla Atena, što je istisnulo dotad vodeću Spartu. To je bio jedan od uzroka budućeg neprijateljstva između Atene i Sparte, zbog čega će doći do novog rata u Grčkoj.

Perzijski kralj Darije I. vladar je koji je proširio perzijsku državu i na europski kontinent. Zauzeo je grčke polise u Maloj Aziji, koji su se i pobunili protiv perzijske vlasti.

Kod otoka Salamine perzijski brodovi su uništeni jer su bili veliki i nespretni, a mali grčki brodovi su bili okretni i probijali su svojim kljunovima perzijske brodove.

Atenjanji su imali ključne uloge u sukobima s Perzijancima i tako je njihov ugled rastao. Ostali grčki polisi počeli su smatrati Atenu važnim polisom, a s druge strane je Sparta željela i dalje biti vodeći polis kao što je bila do ratova s Perzijom.

Atenski vojskovođa Temistoklo je nakon poraza Leonide kod Termopila ohrabrio Atenjane i smislio plan da velike perzijske brodove namame u uski morski prolaz gdje će ih lako poraziti.

U spomen na bitku kod Maratona, u kojoj su Grci pobijedili perzijsku vojsku, i danas postoji atletska disciplina maraton. Radi se o trčanju rute duge 40 km. Tolika je udaljenost Maratonskog polja od Atene.

Bitka na Maratonu dogodila se 490. g. pr. Kr., a bitka kod Termopila i Salamine iste godine, 480. g. pr. Kr. Međutim, bitka kod Salamine bila je posljednja veća bitka, u kojoj su se Atenjani branili nakon poraza kralja Leonide kod Termopila.