Voda u prirodi

Sva slatka voda na Zemlji može se podijeliti u tri velike kategorije: površinsku vodu koja se nalazi na površini Zemlje u tekućem stanju, podzemnu vodu koja je ispod površine Zemlje i led koji je zamrznuta slatka voda.

Vode stajaćice su vode koje ne teku. Stajaćicama pripadaju i bare, ribnjaci, lokve.

Izlijevanje nafte jedan od je od najopasnijih oblika zagađenja za sve organizme koji žive u vodi. Kada se nafta izlije u vodu, dugo se zadržava na njezinoj površini i truje sve biljke i životinje koje žive u vodi, ali i oko nje.

Hlapljenje je proces u kojem voda prelazi iz tekućine u vodenu paru. Voda može hlapiti iz vodenih površina (jezera, rijeke, mora), ali i iz vlažnog tla. Vodena para nastala hlapljenjem je čista voda koja ne sadrži otopljene tvari i ona se uglavnom diže u visoke slojeve atmosfere, u oblake. Tamo se hladi i prelazi u tekuće stanje.

Kapilarnost je kretanje vode prema gore u uskim cjevčicama. Ta pojava omogućuje vodi da stigne od korijena biljke do njezinih listova.

Površinske kopnene vode dijelimo na tekućice i stajaćice. Tekućice su vode koje teku od izvora prema ušću. To su potoci i rijeke. Stajaćice su bare, močvare, ribnjaci, lokve i jezera.

Oko 71% Zemlje prekriveno je vodom, a ostatak čini kopno. 97% od ukupne količine vode na Zemlji otpada na slanu vodu mora i oceana, a 3% čine slatke vode.

Bioindikatori su organizmi koji svojom prisutnošću ukazuju na stupanj zagađenja okoliša. Neki organizmi su bioindikatori zagađenog okoliša (žive samo na zagađenim staništima), a neki čistog okoliša (žive samo na čistim staništima).

Vode koje se nalaze ispod površine zemlje.

Transpiracija je pojava isparavanja vode kroz puči na listovima. Do transpiracije dolazi kada biljka ima dovoljno vode, pa višak izlazi transpiracijom. Što je transpiracijska površina veća, a zasićenost atmosfere vodenom parom manja, to je veća i potencijalna transpiracija. No stvarna transpiracija ovisi i o drugim čimbenicima, npr. o mogućnosti biljke da izgubljenu vodu nadoknadi apsorpcijom iz tla, o građi listova, stanju puči, koje mogu biti više ili manje otvorene ili zatvorene, i dr.

Tekućice su vode koje teku od izvora prema ušću. To su potoci i rijeke.

Kondenzacija je proces u kojem voda prelazi iz vodene pare u tekućinu. Taj proces se odvija u oblacima i njime nastaju padaline. Kada voda ishlapi i digne se u visoke slojeve atmosfere, u oblake, ona se tamo hladi i prelazi u tekuće stanje, već spomenutim procesom - kondenzacijom. Kad oblaci otežaju, ta se voda ponovno u obliku padalina (kiša, tuča ili snijeg) vraća na Zemlju. Najviše vode hlapi iz oceana, a isto tako na njih pada i najviše oborina. Dio vode koja oborinama dolazi na kopno hlapi, dio otječe površinom kopna, a dio prodire kroz tlo stvarajući podzemne vode.

Puči su otvori na listovima kroz koje izlazi višak vode. Najčešće se nalaze s donje strane lista, a ako biljci nedostaje vode, mogu se zatvoriti tako da voda ne može izlaziti iz biljke.

Kondenzacija je proces u kojem voda prelazi iz vodene pare u tekućinu. Taj proces se odvija u oblacima i njime nastaju padaline. Kada voda ishlapi i digne se u visoke slojeve atmosfere, u oblake, ona se tamo hladi i prelazi u tekuće stanje, već spomenutim procesom - kondenzacijom. Kad oblaci otežaju, ta se voda ponovno u obliku padalina (kiša, tuča ili snijeg) vraća na Zemlju. Najviše vode hlapi iz oceana, a isto tako na njih pada i najviše oborina. Dio vode koja oborinama dolazi na kopno hlapi, dio otječe površinom kopna, a dio prodire kroz tlo stvarajući podzemne vode.

Najviše vode hlapi iz oceana (tako da voda prelazi iz tekućine u vodenu paru), a isto tako na njih pada i najviše oborina i to procesom kondenzacije kada voda prelazi iz vodene pare u tekućinu.

Većina vode na Zemlji je slana voda koja se nalazi u morima i oceanima. Samo manji dio vode je slatka voda. Odnosno, od ukupne količine vode na Zemlji 97% otpada na slanu vodu mora i oceana, dok 3% čine slatke vode.

Pojava isparavanja vode kroz listove preko puči koji su otvori na površini listova.

Slatka voda koja se nalazi na Zemlji može se podijeliti na dvije velike kategorije: tekućice (voda koja teče, npr. rijeke) i stajaćice (voda koja ne teče, npr. močvare i jezera). Tekućice su vode koje teku od izvora prema ušću. Njima pripadaju potoci i rijeke. Stajaćicama pripadaju i bare, ribnjaci, lokve.

Hlapljenje je proces u kojem voda prelazi iz tekućine u vodenu paru. Voda može hlapiti iz vodenih površina (jezera, rijeke, mora), ali i iz vlažnog tla. Vodena para nastala hlapljenjem je čista voda koja ne sadrži otopljene tvari i ona se uglavnom diže u visoke slojeve atmosfere, u oblake. Tamo se hladi i prelazi u tekuće stanje.

Otvori na površini listova kroz koje izlazi višak vode u obliku vodene pare.

Većina Zemljine površine pokrivena je vodom. Voda je važna za sva živa bića. Smatra se da su se prva živa bića pojavila u vodi, a danas je voda sastavni dio svih živih bića. Oko 71% Zemljine površine prekriveno je vodom, a ostatak čini kopno.

Bioindikatori su organizmi koji svojom prisutnošću ukazuju na stupanj zagađenja okoliša. Neki organizmi su bioindikatori zagađenog okoliša (žive samo na zagađenim staništima), a neki čistog okoliša (žive samo na čistim staništima).

Postoje organizmi koji su jako osjetljivi na onečišćenja. Takve organizme nazivamo bioindikatorima čistih voda. U Jadranskome moru takva je vrsta alga jadranski bračić, a bioindikatori čiste slatke vode su potočna pastrva i riječni rak. Ako je u moru prisutna morska salata, ona predstavlja bioindikator onečišćenog mora.

Postoje organizmi koji su jako osjetljivi na onečišćenja. Takve organizme nazivamo bioindikatorima čistih voda. U Jadranskome moru takva je vrsta alga jadranski bračić, a bioindikatori čiste slatke vode su potočna pastrva i riječni rak. Ako je u moru prisutna morska salata, ona predstavlja bioindikator onečišćenog mora.

Kapilarnost je kretanje vode prema gore u uskim cjevčicama. Ta pojava omogućuje vodi da stigne od korijena biljke do njezinih listova.

Jedno od najugroženijih područja su obale. Obale su u visokom riziku od zagađenja jer se na obalnim područjima u more izlijevaju nepročišćene otpadne vode, a to zagađenje se lako širi vodom i onečišćuje velike površine.

Zakonom o zaštiti voda se uređuju različiti oblici zaštita voda u Republici Hrvatskoj. Zakon o zaštiti voda strogo propisuje da je zabranjeno onečišćavati prirodne vode otpadnim vodama ili drugim otpadom. Očuvanje voda je važno jer nam je voda svima potrebna za piće, a na Zemlji je sve manje pitke vode.