Istražujemo sastav i svojstva zraka

Vlažnost zraka ovisi o udjelu vodene pare u zraku. Udio vodene pare u zraku je promjenjiv i ovisi o količini padalina, temperaturi i geografskom položaju. U tropskim je krajevima, gdje pada mnogo kiše, udio vodene pare u zraku veći nego u suhim krajevima Zemlje.

Ozonski omotač štiti Zemlju od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja. Nastankom ozonskog omotača, različiti su organizmi mogli izaći iz vode i nastaniti kopno.

Vlažnost zraka ovisi o udjelu vodene pare u zraku. Udio vodene pare u zraku je promjenjiv i ovisi o količini padalina, temperaturi i geografskom položaju. U tropskim je krajevima, gdje pada mnogo kiše, udio vodene pare u zraku veći nego u suhim krajevima Zemlje.

Atmosfera je plinoviti omotač oko Zemlje. Zemljina atmosfera sprječava prodor štetnog dijela Sunčeva zračenja do površine Zemlje. Atmosfera štiti živi svijet na Zemlji od hladnoće te od štetnog UV zračenja Sunca. I Sunce i Zemljina atmosfera ključni su u nastanku i održavanju živoga svijeta na Zemlji.

Smanjenjem nadmorske visine, gustoća zraka se povećava. Gustoća zraka ovisi o nadmorskoj visini. Zrak je najgušći pri tlu, a sve dalje od tla postaje sve rjeđi, odnosno sve manje gustoće. Tlak zraka je zato na manjim nadmorskim visinama viši.

Zrak je smjesa plinova. Najveći udio u sastavu zraka ima dušik (78 %), zatim kisik (21 %), a 1 % otpada na ostale plinove. Za živa bića na Zemlji najvažniji je kisik, koji je potreban za disanje.

Promet i industrija najčešći su onečišćivači zraka. U zrak se ispuštaju razni otrovni plinovi i čađa, koji su štetni za ljudsko zdravlje i mogu se vjetrom širiti dalje od izvora onečišćenja. Važno je očuvati čistoću zraka jer ljudsko zdravlje ovisi o njoj.

Temperatura zraka ovisi o nadmorskoj visini. Temperatura zraka sve je manja s porastom nadmorske visine. Čestice zraka sporije se gibaju na većim nadmorskim visinama pa se temperatura zraka smanjuje. Što je gibanje čestica zraka manje, to je temperatura zraka manja.

Ugljikov dioksid je plin koji živa bića oslobađaju disanjem. Neophodan je za život na Zemlji jer ga biljke koriste kako bi same sebi stvorile hranu. Osim disanjem živih bića, ugljikov dioksid nastaje i gorenjem fosilnih goriva. Povećanje udjela ugljikovog dioksida u zraku može izazvati negativne posljedice na okoliš.

Tijekom vulkanskih erupcija u dalekoj Zemljinoj prošlosti nastali su plinovi koji su tada činili praatmosferu. Sastav plinova koje danas vulkani ispuštaju sličan je sastavu plinova vulkanskih erupcija iz daleke prošlosti. Najveća promjena u praatmosferi dogodila se kada je kisik iz praceana, kojeg su stvarali jednostanični organizmi, postupno počeo izlaziti u praatmosferu

Vjetar nastaje zbog razlika u gustoći zraka, odnosno razlika u temperaturi zraka. Zrak zbog tih razlika u gustoći, odnosno temperaturi, neprestano kruži te nastaje strujanje zraka koje osjećamo kao vjetar.

Gorenje omogućuje kisik iz zraka. Kisik ne gori sam, ali podržava gorenje. Zapalimo li malu svijeću i zatim ju poklopimo čašom, uočit ćemo da će se plamen nakon kratkog vremena ugasiti. To se dogodi jer se sav kisik u čaši potroši i gorenje više nije moguće.

Uređaj za mjerenje tlaka zraka naziva se barometar. Tlak zraka opada s porastom nadmorske visine. Dakle, tlak zraka je veći pri tlu.

Porastom nadmorske visine, gustoća zraka se smanjuje. Gustoća zraka ovisi o nadmorskoj visini. Zrak je najgušći pri tlu, a sve dalje od tla postaje sve rjeđi, odnosno sve manje gustoće. Tlak zraka je zato na većim nadmorskim visinama manji.

Zrak je smjesa različitih plinova. Najveći udio u sastavu zraka ima dušik (78 %), zatim kisik (21 %), a 1 % otpada na ostale plinove. U zraku ima i vodene pare te krutih čestica nečistoće.

Gorenje omogućuje kisik iz zraka. Kisik ne gori sam, ali podržava gorenje. Zapalimo li malu svijeću i zatim ju poklopimo čašom, uočit ćemo da će se plamen nakon kratkog vremena ugasiti. To se dogodi jer se sav kisik u čaši potroši i gorenje više nije moguće.

Zrak je smjesa plinova. Najveći udio u sastavu zraka ima dušik (78 %), zatim kisik (21 %), a 1 % otpada na ostale plinove. Iako dušika ima najviše u zraku, nije važan za disanje - kisik je važan.

Zrak je smjesa plinova. Najveći udio u sastavu zraka ima dušik (78 %), zatim kisik (21 %), a 1 % otpada na ostale plinove. Kisik je najvažniji sastojak zraka za živa bića. Živa bića za disanje koriste kisik iz zraka, a izdišu ugljikov dioksid.

Atmosfera je plinoviti omotač oko Zemlje. Zemljina atmosfera sprječava prodor štetnog dijela Sunčeva zračenja do površine Zemlje. Atmosfera štiti živi svijet na Zemlji od hladnoće te od štetnog UV zračenja Sunca. I Sunce i Zemljina atmosfera ključni su u nastanku i održavanju živoga svijeta na Zemlji.

Jednostanični organizmi prvi su počeli proizvoditi kisik u praoceanima. Tada se dogodila najveća promjena u praatmosferi jer je kisik iz praoceana postupno počeo prelaziti u praatmosferu. Kisik je postajao sve zastupljeniji sastojak praatmosfere.

Kisik je najvažniji sastojak zraka za živa bića. Najveći udio u sastavu zraka ima dušik (78 %), zatim kisik (21 %), a 1 % otpada na ostale plinove. Živa bića za disanje koriste kisik iz zraka, a izdišu ugljikov dioksid.

Atmosfera je plinoviti omotač oko Zemlje. Zemljina atmosfera sprječava prodor štetnog dijela Sunčeva zračenja do površine Zemlje. Atmosfera štiti živi svijet na Zemlji od hladnoće te od štetnog UV zračenja Sunca. I Sunce i Zemljina atmosfera ključni su u nastanku i održavanju živoga svijeta na Zemlji.

Zrak je smjesa različitih plinova. Najveći udio u sastavu zraka ima dušik (78 %), zatim kisik (21 %), a 1 % otpada na ostale plinove. U zraku ima i vodene pare te krutih čestica nečistoće.

Gorenje omogućuje kisik iz zraka. Kisik ne gori sam, ali podržava gorenje. Na primjer, zapalimo li malu svijeću i zatim ju poklopimo čašom, uočit ćemo da će se plamen nakon kratkog vremena ugasiti. To se dogodi jer se sav kisik u čaši potroši i gorenje više nije moguće.

Temperatura zraka ovisi o nadmorskoj visini. Temperatura zraka sve je manja s porastom nadmorske visine i zato se snijeg najdulje zadržava na planinskim vrhovima. Čestice zraka sporije se gibaju na većim nadmorskim visinama pa se temperatura zraka smanjuje. Što je gibanje čestica zraka manje, to je temperatura zraka manja.

Uređaj za mjerenje tlaka zraka naziva se barometar. Tlak zraka opada s porastom nadmorske visine. Dakle, tlak zraka je veći pri tlu.

Zrak je smjesa plinova. Najveći udio u sastavu zraka ima dušik (78 %), zatim kisik (21 %), a 1 % otpada na ostale plinove. Za živa bića na Zemlji najvažniji je kisik, koji je potreban za disanje.

Tijekom vulkanskih erupcija u dalekoj Zemljinoj prošlosti nastali su plinovi koji su tada činili praatmosferu. Sastav plinova koje danas vulkani ispuštaju sličan je sastavu plinova vulkanskih erupcija iz daleke prošlosti.

Ozonski omotač štiti Zemlju od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja. Nastankom ozonskog omotača, različiti su organizmi mogli izaći iz vode i nastaniti kopno te koristiti kisik iz zraka za disanje.

Vjetar nastaje zbog razlika u gustoći zraka, odnosno razlika u temperaturi zraka. Zrak zbog tih razlika u gustoći, odnosno temperaturi, neprestano kruži te nastaje strujanje zraka koje osjećamo kao vjetar.

Živa bića za disanje koriste kisik iz zraka, a izdišu ugljikov dioksid. Kisik je najvažniji sastojak zraka za živa bića. Zrak je smjesa plinova. Najveći udio u sastavu zraka ima dušik (78 %), zatim kisik (21 %), a 1 % otpada na ostale plinove.

Uređaj za mjerenje tlaka zraka naziva se barometar. Tlak zraka opada s porastom nadmorske visine. Dakle, tlak zraka je veći pri tlu.

Kisik je plin i najvažniji sastojak zraka za živa bića. Živa bića za disanje koriste kisik iz zraka, a izdišu ugljikov dioksid. Gorenje omogućuje kisik iz zraka. Kisik ne gori sam, ali podržava gorenje. Najveći udio u sastavu zraka ima dušik (78 %), zatim kisik (21 %), a 1 % otpada na ostale plinove.