Gdje su dokazi o promjenjivosti živih bića

Panonsko se more u dalekoj Zemljinoj prošlosti nalazilo uz rub Medvednice. Na tom su području pronađeni fosili morskih riba i školjkaša, koji su dokaz da je nekada tamo bilo more.

Prvi organizmi na Zemlji bili su jednostavni i živjeli su u vodi. Tijekom vremena i s promjenom uvjeta na Zemlji organizmi su postajali sve složeniji i počeli su prelaziti iz vode na kopno. Neki su se organizmi uspijevali prilagođavati velikim promjenama na Zemlji, a neki su izumrli.

Uvjeti na površini Zemlje u prošlosti razlikovali su se od današnjih uvjeta i jako su se mijenjali od postanka Zemlje do danas. Mijenjala se temperatura, sastav zraka, čak i položaj i broj kontinenata. Događaji koji su u prošlosti značajno mijenjali krajolik i uvjete u atmosferi su, na primjer, erupcije vulkana, jaki potresi, udari meteorita, uzdizanja Zemljine kore.

Ostatci uginulih organizama iz Zemljine prošlosti očuvani u smoli, ugljenu ili stijenama nazivaju se fosili. Fosili su dokaz postojanja živih bića kojih danas više nema na Zemlji jer su izumrli i dokaz su promjenjivosti živog svijeta. Na primjer, fosili mogu biti kosti, otisci stopala životinje, ljušture i kućice organizama.

Za naseljavanje kopna bila je važna količina kisika u praatmosferi. Organizmi koji su živjeli u morima i oceanima i obavljali proces fotosinteze ispuštali su kisik, koji se počeo nakupljati u okolišu. Ozonski je omotač nastao nakon nakupljanja dovoljne količine kisika u atmosferi, a on štiti Zemlju od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja.

Evolucijom se nazivaju postupne promjene živih bića te njihov razvoj od jednostavnijih do složenijih oblika. U evoluciji opstaju najprilagođeniji organizmi. Evolucija traje i danas.

Uvjeti života na Zemlji često su se mijenjali, a neke od tih promjena bile su velike. Uvjeti na površini Zemlje nisu uvijek bili jednaki današnjima i jako su se mijenjali od postanka Zemlje do danas. Mijenjala se temperatura, sastav zraka, čak i položaj i broj kontinenata.

Smatra se da je izumiranje dinosaura omogućilo razvoj sisavaca. U prirodi je nakon izumiranja dinosaura, koji su pripadali skupini gmazova, ostalo \"prazno\" mjesto, koje su ispunili sisavci. Sisavci su dobili ime po tome što kao mladi sišu majčino mlijeko.

Za preživljavanje na nekom staništu, živa bića razvijaju prilagodbe. Prilagodbe živih bića vrlo su raznolike i ovise o životnim uvjetima na staništu. Uz to, prilagodbe omogućavaju i opstanak vrste jer se prenose na potomke.

Ozonski omotač štiti Zemlju od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja koje dolazi od Sunca. Ozonski je omotač nastao nakon nakupljanja dovoljne količine kisika u atmosferi, kojeg su stvarali fotosintetski organizmi u moru. Nastankom ozonskog omotača, različiti su organizmi mogli izaći iz vode i nastaniti kopno.

Evolucijom se nazivaju postupne promjene živih bića te njihov razvoj od jednostavnijih do složenijih oblika. U evoluciji opstaju najprilagođeniji organizmi. Evolucija traje i danas.

Taloženjem ljušturica uginulih jednostaničnih organizama na morskome dnu nastale su vapnenačke stijene. U vapnenačkim stijenama mogu se pronaći ostatci tih organizama, primjerice krednjaka. Danas se na vrhovima Velebita mogu naći ostatci morskih organizama.

Uvjeti na površini Zemlje nisu uvijek bili jednaki današnjima i jako su se mijenjali od postanka Zemlje do danas. Cijelo se vrijeme na Zemlji događaju mnoge promjene. Događaji koji su u prošlosti značajno mijenjali krajolik i uvjete u atmosferi su, na primjer, erupcije vulkana, jaki potresi, udari meteorita, uzdizanja Zemljine kore.

Ozonski omotač štiti Zemlju od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja koje dolazi od Sunca. Ozonski je omotač nastao nakon nakupljanja dovoljne količine kisika u atmosferi, kojeg su stvarali fotosintetski organizmi u moru. Nastankom ozonskog omotača, različiti su organizmi mogli izaći iz vode i nastaniti kopno.

Ostatci uginulih organizama iz Zemljine prošlosti očuvani u smoli, ugljenu ili stijenama nazivaju se fosili. Fosili su dokaz postojanja živih bića kojih danas više nema na Zemlji jer su izumrli i dokaz su promjenjivosti živog svijeta. Na primjer, fosili mogu biti kosti, otisci stopala životinje, ljušture i kućice organizama.

Na Zemlji se život najprije razvio u vodi. Mnogo je vremena prošlo prije naseljavanja živih bića na kopno. Neki od uvjeta koji su omogućili izlazak organizama na kopno bili su povećanje količine kisika u atmosferi i nastanak ozonskog omotača. Organizmi koji su živjeli u morima i oceanima i obavljali proces fotosinteze ispuštali su kisik, koji se počeo nakupljati u okolišu.

Procesom fotosinteze nastaje plin kisik. Jednostanični organizmi prvi su počeli proizvoditi kisik u praoceanima procesom fotosinteze. Tada se dogodila najveća promjena u praatmosferi jer je kisik iz praoceana postupno počeo prelaziti u praatmosferu.

Ozonski omotač štiti Zemlju od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja. Ozonski je omotač nastao nakon nakupljanja dovoljne količine kisika u atmosferi. Nastankom ozonskog omotača, različiti su organizmi mogli izaći iz vode i nastaniti kopno.

Ostatci uginulih organizama iz Zemljine prošlosti očuvani u smoli, ugljenu ili stijenama nazivaju se fosili. Fosili su dokaz postojanja živih bića kojih danas više nema na Zemlji jer su izumrli i dokaz su promjenjivosti živog svijeta. Na primjer, fosili mogu biti kosti, otisci stopala životinje, ljušture i kućice organizama.

Promjenjivost i prilagodljivost organizama važni su za njihov opstanak. Tijekom Zemljine povijesti, životni su se uvjeti na Zemlji mijenjali, a organizmi su se tim promjenama prilagođavali kako bi opstali.

Evolucijom se nazivaju postupne promjene živih bića te njihov razvoj od jednostavnijih do složenijih oblika. U evoluciji opstaju najprilagođeniji organizmi. Evolucija traje i danas.

Panonsko se more u dalekoj Zemljinoj prošlosti nalazilo uz rub Medvednice. Na tom su području pronađeni fosili morskih riba i školjkaša, koji su dokaz da je nekada tamo bilo more.

Taloženjem ljušturica uginulih jednostaničnih organizama na morskome dnu nastale su vapnenačke stijene. U vapnenačkim stijenama mogu se pronaći ostatci tih organizama, primjerice krednjaka. Danas se na vrhovima Velebita mogu naći ostatci morskih organizama.

Ozonski omotač štiti Zemlju od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja. Ozonski je omotač nastao nakon nakupljanja dovoljne količine kisika u atmosferi. Nastankom ozonskog omotača, različiti su organizmi mogli izaći iz vode i nastaniti kopno.

U evoluciji opstaju najprilagođeniji organizmi. Evolucijom se nazivaju postupne promjene živih bića te njihov razvoj od jednostavnijih do složenijih oblika. Evolucija traje i danas.

Jednostanični organizmi prvi su počeli proizvoditi kisik u praoceanima. Tada se dogodila najveća promjena u praatmosferi jer je kisik iz praoceana postupno počeo prelaziti u praatmosferu. Kisik je postajao sve zastupljeniji sastojak praatmosfere i omogućio je nastanak ozonskog omotača.

Promjenjivost i prilagodljivost organizama važni su za njihov opstanak. Tijekom Zemljine povijesti, životni su se uvjeti na Zemlji mijenjali, a organizmi su se tim promjenama prilagođavali kako bi opstali.

Prvi organizmi na Zemlji bili su jednostavni i živjeli su u vodi. Mnogo je vremena prošlo prije naseljavanja živih bića na kopno. Organizmi koji su živjeli u morima i oceanima i obavljali proces fotosinteze ispuštali su kisik, koji se počeo nakupljati u okolišu. Neki od uvjeta koji su omogućili izlazak organizama na kopno bili su povećanje količine kisika u atmosferi i nastanak ozonskog omotača.

Za preživljavanje na nekom staništu, živa bića razvijaju prilagodbe. Prilagodbe živih bića vrlo su raznolike i ovise o životnim uvjetima na staništu. Uz to, prilagodbe omogućavaju i opstanak vrste jer se prenose na potomke.

Za naseljavanje kopna bila je važna količina kisika u praatmosferi. Organizmi koji su živjeli u morima i oceanima i obavljali proces fotosinteze ispuštali su kisik, koji se počeo nakupljati u okolišu. Ozonski je omotač nastao nakon nakupljanja dovoljne količine kisika u atmosferi, a on štiti Zemlju od štetnog ultraljubičastog (UV) zračenja.

Procesom fotosinteze nastaje plin kisik. Jednostanični organizmi prvi su počeli proizvoditi kisik u praoceanima procesom fotosinteze. Tada se dogodila najveća promjena u praatmosferi jer je kisik iz praoceana postupno počeo prelaziti u praatmosferu.

Smatra se da je izumiranje dinosaura omogućilo razvoj sisavaca. U prirodi je nakon izumiranja dinosaura, koji su pripadali skupini gmazova, ostalo \"prazno\" mjesto, koje su ispunili sisavci. Sisavci su dobili ime po tome što kao mladi sišu majčino mlijeko.

Za preživljavanje na nekom staništu, živa bića razvijaju prilagodbe. Većina organizama koja je preživjela veće promjene na Zemlji tijekom prošlosti preživjela je jer su se prilagodili novim uvjetima. Organizmi koji se nisu uspjeli prilagoditi promjenama najčešće su izumirali.