Svakodnevica starih Grka

I muškarci i žene uglavnom su nosili kožne sandale, ali u hladnijim razdobljima, žene bi nosile zatvorenije kožne cipele, a muškarci čizme s vezicama.

Muškarci su imali veću slobodu u odnosu na žene. Slobodni muškarci imali su pravo glasa i smjeli su sudjelovati u politici. Uz to su smjeli i trgovati. Grci su jako držali do svog tijela, pa su muškarci često odlazili u gimnazije.

U grčkoj obitelji glavnu riječ imao je otac, odnosno otac obitelji. On je bio glava obitelji, imao je vlast nad svim članovima obitelji. Sinovi bi se oslobodili očeve vlasti tek kada bi stvorio svoj dom i otišao od kuće. Žene su uvijek bile podređene mužu.

Položaj žena u Grčkoj bio je različit u odnosu na danas. Žene nisu imale pravo sudjelovanja u politici, nisu imale pravo glasa. Uz to, nisu imale ni sve osobne slobode. Često nisu mogle izabrati za koga će se udati, a muža su morale pitati i kad su trebale nešto kupiti ili prodati. Često su žene bile u istom položaju kao i robinje.

Omiljena zabava Grka bila je odlazak u kazalište. Koliko je kazalište bilo važno za Grke govori i činjenica da je svaki veći polis imao kazalište na otvorenom, uklesano u stijene. Najpoznatije takvo kazalište nalazilo se u Delfima.

Poslovi muškaraca i žena su se razlikovali. Žene su bile zadužene da ostaju kod kuće, vode brigu o kući i odgajaju djecu. One su šivale i podučavale kćeri poslovima. Za to vrijeme su muškarci obavljali političke aktivnosti na agori, trgovali ili vježbali u gimnazijima.

Kako su u Sparti dječaci odgajani da budu jednog dana dobri vojnici, u Ateni su bogatiji dječaci odgajani i obrazovani tako da imaju široko znanje. Učili su čitati, pisati, matematiku, svirati glazbeni instrument, a morali su se posvetiti i tjelovježbi.

U Staroj Grčkoj i muškarci i žene su nosili haljine zbog praktičnosti. Bile su to tunike, haljine koje su imale dužinu do koljena, a preko tunika su nosili i druge haljine, kabanice i slično.

Grci su teško uzgajali pšenicu, pa su kruh pravili od različitih žitarica. Često su jeli kašasta jela, ribu i morske plodove koji su im bili lako dostupni. Uz to su imali dostupno maslinovo ulje, sir i mlijeko. Ostalu vrstu hrane ili nisu poznavali ili im ju je bilo teško uzgojiti.

Za polis Spartu karakterističan je spartanski odgoj, koji se tiče muške djece. Kada bi dijete napunilo sedam godina, odlazilo je na strogu vojnu obuku i tamo su učili vojne vještine, ali i čitati i pisati. Poučavali su ih teškim uvjetima života, hladnoći, gladi, kako bi očvrsnuli.

U Ateni nisu sva djeca išla u školu, nego samo bogatiji. Kada bi dječak napunio sedam godina, otac je bio taj koji je odlučivao kako će se dječak dalje obrazovati, tako da je otac bio odgovoran i za obitelj i za obrazovanje djece.

Grčke kuće građene su najčešće od kamena jer je kamena bilo dostupno kao građevnog materijala. Osim kamena, Grci su kuće gradili od opeke sušene na suncu ili pečene opeke. Krovove su pokrivali slamom ili crijepom.

Dječaci u Sparti odgajani su na vrlo strogi, vojnički način, kako bi jednog dana postali jaki i otporni vojnici. No, osim dječaka, u Sparti su se školovale i djevojke. One su učile čitati i pisati. Sparta je jedini grčki polis u kojem su se školovale djevojke.

Većina grčke odjeće izrađena je od lana, koji je bio dostupan svima. Bogatiji građani mogli su si priuštiti kupnju tkanine od pamuka, koji se uvozio iz Indije.

Budući da su se svakodnevni poslovi muškaraca i žena u Grčkoj razlikovali, postojale su i odvojene prostorije za muškarce i žene. Žene bi u svojim odajama šivale, čitale, igrale se s djecom, dotjerivale se, a muškarci su pisali, čitali, odmarali, družili se, razgovarali o važnim pitanjima.