U Sparti je postojalo Vijeće staraca ili geruzija. To je bilo predstavničko tijelo u Sparti, koje se sastojalo od dvadesetak muškaraca starijih od 60 godina. Ovo vijeće donosi zakone i provodi sudske odluke.

Heloti se nalaze na dnu društvene ljestvice jer helote u Sparti čine robovi i potomci pokorenih starosjedilaca. Heloti nemaju nikakva prava ni političke povlastice.

Veliki problem u Ateni bilo je dužničko ropstvo. Ljudi bi se zaduživali i kada više nisu mogli vratiti dug, postajali bi robovi. Kako bi to riješio, Solon je ukinuo ovu vrstu ropstva i tako stekao naklonost mnogih građana.

Vijeće 500 sastajalo se svaki dan jer je ovo vijeće bilo stalna atenska vlada. Tako je brinulo o svim tekućim pitanjima i zakonima.

Puno dijelova društva u Ateni nije imalo mogućnost sudjelovanja u vlasti. Došlo je do raznih napetosti, pa je atenski zakonodavac Drakon sastavio prvi atenski zakonik. Njime je uredio imovinske odnose i kazne za zločine.

Polis je naziv za grčke gradove-države. Budući da je Grčka brdovit kraj, nije bilo mogućnosti stvaranja jedinstvene i zajedničke države, u koju bi se povezali svi gradovi i imali zajedničku vlast. Zato se svaki grčki grad razvija kao zasebna država, s posebnim oblikom vladavine.

U Sparti je postojali više društvenih slojeva. Jedan od njih su činili perijeci, što je bio zajednički naziv za srednji sloj slobodnih ljudi, koje su činili poljoprivrednici, obrtnici i trgovci.

O važnim gradskim pitanjima odlučivala je Narodna skupština, u koju su ulazili svi slobodni punoljetni muškarci. Narodna skupština sastajala se po potrebi, oko 40 puta na godinu.

Narodnu skupštinu u Sparti čine svi punoljetni muškarci koji imaju politička prava. Narodna skupština sastaje se jednom mjesečno, a njena uloga je glasovanje i potvrđivanje odluka i prijedloga koje je donijela geruzija.

U Ateni je dolazilo do čestog preuzimanja vlasti od pojedinca. Kako bi to izbjegli i održali demokraciju, jednom godišnje Atenjani su na komadić stare keramike (ostrakon) mogli napisati ime osobe koju smatraju mogućim neprijateljem Atene i demokracije.

Povlašteni stanovnici grčkih polisa nazivaju se aristokrati. Oni su najbogatiji i u svojim rukama drže većinu vlasti. Takvi polisi u kojima aristokrati imaju vlast nazivaju se aristokratski polisi.

Kraljevi su u Sparti bili vrhovni sudci, svećenici, a u vrijeme rata, vrhovni zapovjednici vojske. Kada je Sparta zaratila, jedan kralj bi kao vrhovni vojni zapovjednik išao u rat, a drugi bi ostajao i brinuo o polisu.

Stalna vlada Atene zvala se Vijeće 500. Sastoji se od 500 članova, koji su birani na godinu dana. Članovi su se birali ždrijebom, odnosno izvlačenjem imena.

U atenskoj demokraciji pravo glasa imali su samo slobodni punoljetni muškarci. Ostali stanovnici, što uključuje robove, slobodne strance i žene, nisu imali pravo sudjelovanja u politici, tako da se zapravo i nije radilo o pravoj demokraciji. Danas svi ljudi, bez obzira na spol, rasu, ali ako su punoljetni, imaju pravo glasa.

Zakonodavac i političar koji je u 6.st. pr. Kr. uveo demokraciju bio je Klisten. Njegovim reformama svi su građani bili izjednačeni pred zakonom.

Članovi u vijeće 500 birani su ždrijebom, odnosno radilo se o izvlačenju imena i sreći tko će biti odabran. Nije bilo glasanja za pojedinog člana kao danas što ljudi glasaju na izborima i odabiru svoje predstavnike u vlasti.

Osoba čije ime bi se pojavilo na najvećem broju ostrakona bila bi prognana iz zemlje na pet godina. Tako su smatrali da čuvaju demokraciju i kaznili pojedince koji su se previše uzdigli.

Vladavina naroda ili demokracija pojam je koji označava oblik vladavine uspostavljen u Ateni u 6. st. pr. Kr. Radi se o vladavini naroda putem svojih predstavnika.

Vrhovnu vlast u Sparti imaju kraljevi ili bazileji. Sparta ima dva kralja, kako bi za vrijeme rata jedan kralj ostajao u Sparti i brinuo i dalje za polis.

Uz Narodnu skupštinu i Vijeće 500 važnu ulogu u atenskoj vlasti imali su činovnici. Njihova uloga bila je održavati red i mir, a tako i kažnjavati one koji krše pravila i zakone. Njihov rad je kontrolirala Narodna skupština.

U Ateni politička prava nisu imale žene, robovi i stranci, odnosno doseljenici koji nisu imali građansko pravo u polisu. Punoljetni slobodni muškarci jedini su koji su imali pravo glasa.