Povijest Izraelaca

Ujedinjeno kraljevstvo Izrael postojalo je do kralja Salomona. Nakon njegove smrti, raspalo se na sjevernu državu ili Izrael i južnu državu ili Juda.

Sinagoge su vjerske zgrade u kojima se Židovi mole i obavljaju vjerske aktivnosti. To su zapravo židovske bogomolje, a prve su podignute već u 6. st. pr. Kr. u Babilonu.

Izraelci su u Egipat otišli zbog gladi koja je u Kanaanu nastupila. Nadali su se boljem životu u Egiptu, ali su tamo radili teške poslove i zato se to razdoblje naziva egipatskim ropstvom ili sužanjstvom.

Kada se Izraelsko Kraljevstvo raspalo na dvije države, oslabilo je i tako postalo meta moćnim susjedima. Jedno takvo kraljevstvo bilo je Babilon. Kralj Nabukodonosor II. je 587. godine spalio jeruzalemski hram i uništio grad. To razdoblje izraelske povijesti naziva se babilonskim ropstvom.

Nabukodonosor II. bio je babilonski kralj, koji je 587. g. pr. Kr. spalio jeruzalemski hram i uništio Jeruzalem. Time počinje razdoblje babilonskog ropstva za Izraelce. Kada je Babilonsko Kraljevstvo propalo, Izraelci su se vratili i obnovili svoju državu.

Ujedinjeno kraljevstvo Izrael postojalo je do kralja Salomona. Nakon njegove smrti, raspalo se na sjevernu državu ili Izrael i južnu državu ili Juda.

Židove je iz egipatskog ropstva natrag u Kanaan poveo Mojsije. Na putu iz Egipta, Mojsiju se obratio Jahve u obliku gorućeg grma i predao mu Deset Božjih zapovijedi. Time je učvršćen savez Židova i Boga.

Kad je postao kralj, Šaul se morao boriti protiv Filistejaca koji su Izraelcima priječili prilaz Sredozemnom moru. Filistejce je u konačnici pobijedio David. Poznata je biblijska priča o borbi Davida i Filistejca Golijata, kojeg je David pobijedio.

Povijest Izraelaca ili Židova opisana je u starozavjetnim biblijskim knjigama. Židovski narod je došao iz južne Mezopotamije na istočno Sredozemlje oko 2000. g. pr. Kr.

Kralj Salomon je pozvao feničke majstore da izgrade u Jeruzalemu hram Jahvi. Drvo od kojeg je hram građen bilo je najbolje feničko drvo. Ovaj hram bio je poznat diljem starog svijeta, a njegov jedan zid ostao je sačuvan do danas, zove se „Zid plača“.

Jahve je na dvije kamene ploče Mojsiju predao svojih Deset zapovijedi. Na njima su temelji saveza s Bogom, ali i Božje upute kako treba živjeti. Na Deset Božjih zapovijedi temelji se judaizam, ali i kršćanstvo.

Židovi su već u vrijeme Abrahama počeli vjerovati u jednoga boga jer je i Abraham kao njihov vođa vjerovao u jednog boga. Tako su se Židovi okretali od mnogoboštva k jednoboštvu. U vrijeme Mojsija su učvrstili vjeru u Jahvea.

Izraelska država kao ujedinjeno kraljevstvo postojalo je do Salomona, a nakon njegove smrti se raspalo. U 6. st. pr. Kr. Izrael su zauzeli Babilonci. Nakon propasti babilonske države, Izraelci su se vratili u svoju domovinu i Jeruzalem i obnovili državu, ali je prestala postojati u 1. st. pr. Kr., kad su područje Izraela zauzeli Rimljani.

U Salomonovo vrijeme Izrael je bio najjači, ali nakon njegove smrti, raspalo se na dva kraljevstva. Južna država nazvana je Juda, a sjeverna država Izrael. Oba kraljevstva su bila slaba i zauzeli su ih susjedni narodi.

Tora je naziv za pet svetih knjiga, koje predstavljaju osnovu za židovsku vjeru. Tora ili Petoknjižje sastavni je dio Starog zavjeta, prvog dijela Biblije. To govori da je judaizam osnova kršćanstva.

Budući da je Salomonova vladavina smatrana kao najboljim razdobljem i vrhuncem Izraelskog Kraljevstva, njegova vladavina smatra se i zlatnim dobom ujedinjenog Izraelskog Kraljevstva. Nakon njega, kraljevstvo se raspada.

Dolaskom iz južne Mezopotamije, pod vodstvom Abrahama, izraelski/židovski narod naselio je područje Kanaana. To je područje koje obuhvaća današnji Izrael i Jordan, Palestinu, dijelove Egipta, a prostire se od Sredozemnog do Mrtvog mora.

Na vrhuncu svoje moći Izraelsko Kraljevstvo bilo je u vrijeme kralja Salomona. Kralja Salomona nazivaju i mudrim kraljem, a dao je izgraditi Jahvin hram. Nakon njegove smrti kraljevstvo se raspalo na dvije države.

Prema predaji i zapisima u Bibliji, praotac židovskog naroda bio je Abraham. On je nakon objave Jahve židovski narod preveo na područje istočnog Sredozemlja, odnosno u današnji Izrael. Do tada su Židovi bili nomadski narod.

Dio starog jeruzalemskog hrama kojeg je dao izgraditi kralj Salomon danas se zove Zid plača. To je zapravo zapadni zid, ali potječe iz obnove hrama nakon što ga je babilonski kralj Nabukodonosor II. srušio. Europljani su ovaj zid nazvali Zid plača jer su mislili da Židovi tu dolaze tugovati zbog gubitka svog hrama.

Jeruzalem je zauzeo kralj David, drugi izraelski kralj. Nakon što je osvojio Jeruzalem, od tada je ovaj grad postao i prijestolnica Izraelskog Kraljevstva.

Židovska vjera naziva se judaizam jer je drugi naziv za Židove Judejci. Judaizam se temelji na vjeri u jednog Boga, stvoritelja svega.

Deset Božjih zapovijedi čuvalo se u Kovčegu saveza. Bio je to Kovčeg koji se čuvao u jeruzalemskom hramu, koji je dao izgraditi Salomon. Kovčeg se nalazio u posebnoj prostoriji u hramu.

Izraelci su u vrijeme Abrahamovih potomaka iselili u Egipat jer je područje Kanaana pogodila velika suša, a time i glad. Izraelci su otišli u Egipat jer se smatralo da je to bogata i plodna zemlja.

Svaki od ovih naziva odnosi se često na isti narod, ali ovisno o vremenu u kojem se koristi. Tako je naziv Hebreji naziv Abrahamovih potomaka, odnosno cijelog židovskog naroda. U Mojsijevo vrijeme narod se naziva Izraelcima. Hebreji, Židovi i Izraelci odnosi se sve na isti narod.

Do 11. stoljeća Izraelci nisu imali kraljeve, nego je svako pleme imalo svog vođu. Tek u 11. stoljeću Izraelci su izabrali jednog vođu da im postane kralj. Bio je to Šaul, a njime počinje doba kraljeva.

Za Židove je Jahve Bog, odnosno Jahve je Božje ime. Pod ovim se imenom Božje ime nalazi u Bibliji, u starozavjetnim knjigama.

Biblija kaže da je Izraelce iz Egipta u Kanaan poveo Mojsije. On je rođen u Egiptu, ali je bio pripadnik izraelskog naroda. Poveo je Izraelce natrag u Kanaan i s njima prešao preko Crvenog mora.