Posljednji veliki progon kršćana provodio je car Dioklecijan. Kršćani su predstavljali prijetnju rimskoj religiji i stoga ih je Dioklecijan htio i iskorijeniti. Nakon njega, dolazi do prihvaćanja kršćanstva i raznih odluka koje su kršćanima donijele ravnopravnost.

Isus je rekao Petru da je on stijena na kojoj će izgraditi Crkvu. Sveti Petar je propovijedao po svijetu i na kraju došao u Rim. Tamo je postao rimski biskup, odnosno prvi papa.

Prvi rimski biskup postao je sveti Petar. Time je on postao prvi poglavar Crkve, odnosno prvi papa.

Car Teodozije 380. godine proglašava kršćanstvo jedinom dopuštenom vjerom u Carstvu. To je značilo uništavanje rimskih hramova i nestajanje rimskog mnogoboštva.

Vulgata je prijevod Biblije na latinski jezik. Taj je prijevod napravio sv. Jeronim, rođen u Dalmaciji u 4. st.

Sveti Pavao poznat je po svojim putovanjima, na kojima je širio kršćanstvo. Stradao je kao i sveti Petar u progonima kršćana koje je pokrenuo car Neron. Pavao je i sam progonio kršćane pa se preobratio na kršćanstvo.

Isus je oko sebe okupio 12 apostola, koji su bili njegovi učenici. S njima je propovijedao o pravdi i ljubavi prema ljudima.

Prvi kršćanski simboli bili su križ i riba. Križ je predstavljao Isusovu smrt i otkupljenje ljudi, ali i Isusovo uskrsnuće. Riba je na grčkom bila \"ihtis\" što je predstavljalo kraticu za \"Isus Krist Sin Božji Spasitelj\".

Isus se rodio na prijelazu iz 1. st. pr. Kr. u 1. stoljeće nove ere. Rođen je u Judeji, rimskoj provinciji, u vrijeme cara Augusta.

Mučenicima su kršćani smatrali sve one ljude koji su umrli zbog kršćanske vjere. Tako su stradali i sveti Petar i Pavao.

Isusa je izdao apostol Juda, tako što mu je dao poljubac, a to je bio znak rimskim vojnicima da je to Isus. Oni su ga uhitili i osudili na smrt raspećem na križ.

Židovski svećenici isprva su govorili da Isus bogohuli, da to što govori nisu istine i da se protivi židovskoj vjeri. Zato su ga optužili da diže pobunu protiv rimske vlasti i predali Ponciju Pilatu, upravitelju Judeje.

Car Konstantin je 313. godine donio Milanski edikt kojim je kršćanstvo izjednačeno s ostalim vjerama u Carstvu, čime su progoni kršćana zabranjeni, a kršćani su mogli slobodno ispovijedati svoju vjeru.

Prva kršćanska zajednica - Crkva osnovala se u Jeruzalemu, a na čelo je psotavljen biskup.

Progoni kršćana počinju u 1. stoljeću. Prvi car koji je progonio kršćane bio je Neron. On je optužio kršćane da su podmetnuli požar.

Po uzoru na rimske bazilike, koje su bile sudnice, građene su prve crkve. Imale su oblik kao i rimske bazilike, nisu bile previše ukrašene i bio je posebno odijeljen prostor za svećenike od prostora za vjernike.

Sveta knjiga kršćanstva je Biblija. Ona se dijeli na Stari zavjet, koji priča o židovskoj povijesti i na Novi zavjet, koji govori od vremenu Isusova rođenja i poslije njegove smrti.

U Poreču je vrlo rano postojala kršćanska zajednica. Prvu crkvu sagradio je utemeljitelje porečke biskupije sveti Mauro. Na njenom mjestu je u 6. stoljeću Eufrazije dao izgraditi Eufrazijevu baziliku.

Isus je imao 33 godine kad su ga osudili na smrt i razapeli na križu. Tijekom života zvao se Sinom Božjim, a oko sebe je okupljao apostole, koji su nakon njegove smrti nastavili propovijedati i širiti kršćanstvo.

Među prvim kršćanskim zajednicama koje su nastale na tlu Hrvatske bile su one u Poreču, Saloni i Sisku. Biskupi Kvirin, Mauro i Dujam stradali su u progonima kršćana.

Katakombe su bile podzemni hodnici, u koje su se kršćani skrivali za vrijeme progona i tamo držali svoje obrede i pokapali svoje mrtve. Najpoznatije su Kalikstove katakombe nedaleko od Rima.