Kriza, migracije i pad Rimskog carstva

Nakon početne krize Carstva, počele su se pokazivati razlike između Zapadnog i Istočnog Rimskog Carstva. Istočni dio Carstva imao je jaču obranu i jače gospodarstvo, zbog čega provale barbara nisu uspjele oslabiti granice i vlast. S vremenom je došlo i do podjele na Istočno i Zapadno Rimsko Carstvo.

Kriza u Carstvu dovela je do nedostatka novca, što je značilo potrebu za povećanjem poreza. Zbog opasnosti koja je vladala, propadalo je i gospodarstvo, a nedostatak radne snage doveo je i do propadanja poljoprivrede. Utjecaj vojske je rastao do mjere da su vojnici čak i postavljali careve na prijestolje.

Germanski narod Ostrogota je na području Italije osnovao Ostrogotsko Kraljevstvo u 5. stoljeću. Vladar kraljevstva zvao se Teodorik, a prijestolnicu je imao u gradu Ravenni.

Naziv barbari potječe od latinske riječi \"barbarus\" što znači \"divlji\". Za Rimljane su barbari bili svi narodi koji nisu živjeli u Rimskom Carstvu, a ugrožavali su teritorij Carstva i ugrožavali njegovu sigurnost.

Građanski rat označava rat unutar iste države ili grada. Kada je provala Germana dovela do krize društva i države, počela je borba svih protiv svih unutar Rimskog Carstva, pa su građanski ratovi bili česti.

Posljednji rimski car bio je Romul Augustul, koji je imao 16 godina. Njega je s prijestolja svrgnuo germanski vojskovođa Odoakar, što je značilo i propast Zapadnog Rimskog Carstva.

U svojim pljačkaškim pohodima narod Huna je provalio u 4. st. na istok Europe, što je izazvalo povlačenje naroda prema Zapadu, kako bi se spasili od pljačkanja i osvajanja Huna. Tako su Huni pokrenuli veliku migraciju stanovništva.

Status federata u Rimskom Carstvu značio je oblik dogovora po kojem oni koji su prozvani federatima, tj. saveznicima, imaju obvezu služenja u rimskoj vojsci i obrane rimske granice. Germansk narodi za to su dobivali i plaću. Biti rimski saveznik nije značilo isto što i biti rimski građanin. Rimsko građansko pravo stjecalo se na drukčiji način.

Izgrađeni sustav utvrda na sjeveru i istoku Carstva zove se limes. Limes je činilo niz obrambenih kula, nasipa i utvrda, a vojnici su bili smješteni duž cijelog limesa. Kao obranu su na limesu upotrebljavali i prirodni okoliš, kao što su rijeke i brežuljci. Tako se većina rimskog limesa nalazila na rijekama Rajni i Dunavu.

Carstvo se jedno vrijeme odupiralo navalama Germana, no česte provale slabile su obranu i državnu vlast. Tako je u 3. stoljeću došlo do velike krize Carstva, što se odrazilo i na propast gospodarstva.

Jedan od germanskih naroda su u velikoj seobi naroda opljačkali Rim 455. godine i jako ga uništili. Prema imenu tog naroda, koji se zvao Vandali, nastao je naziv \"vandalizam\", koji danas označava svako uništavanje i razaranje javnog prostora, spomenika i površina.

U 7. st. pr. Kr. na obali Bospora grčki kolonisti osnovali su Bizantij. Na mjestu te grčke kolonije car Konstantin izgradio je novi grad - Konstantinopol, koji se kasnije nazivao i Carigrad, a danas je to grad Istanbul.

U 2. stoljeću skupina naroda koji se zovu Germani počinje provaljivati na sjeverne granice Carstva. Germanskih naroda je bilo više, a neki su ozbiljno ugrozili postojanje Carstva. S vremenom su se Germani i naselili na prostor Carstva i prilagodili se novom životu. Protiv Germana ratovali su i mnogi carevi kao što je Marko Aurelije.

Budući da je voda prirodna granica, tako su Rimljani veliki dio limesa uspostavili upravo na velikim rijekama, koje bi neprijatelji teško mogli prijeći. Najutvrđeniji rimski limes nalazio se na dvije velike europske rijeke - na Rajni i Dunavu. Taj dio limesa prostirao se sa sjevera prema istoku Carstva.

Iako granice između povijesnih razdoblja nisu uvijek jasne, povjesničari kao kraj jednog razdoblja uzimaju velike povijesne događaje. Tako je danas poznato kako je propast Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine označila kraj starog vijeka i početak srednjeg vijeka.

Dioklecijan je shvatio da je potrebno provesti reformu vlasti i sustava vladanja. Tako je proglasio sebe apsolutnim gospodarom države, a državu je podijeli na četiri dijela, gdje je sebi dodijelio jedan dio, a preostala tri dijela dodijelio je svojim suvladarima.

Kada je germanski vojskovođa Odoakar, koji je bio zapovjednik u rimskoj vojsci, s prijestolja svrgnuo Romula Augustula 476. g., to je označilo i propast Zapadnog Rimskog Carstva.

Na vrhuncu moći narod Huna bio je u 5. stoljeću, kad im je vođa bio Atila, nazvan i Bič Božji zbog svoje okrutnosti i stroge discipline.

Konstantin je zbog sve goreg stanja u Zapadnom Carstvu preselio svoju prijestolnicu u Konstantinopol, današnji Istanbul. Dao ga je izgraditi na mjestu grčke kolonije Bizantij, a novoizgrađeni grad dobio je ime prema Konstantinu.

Primjer rimskog cara kojeg je postavila vojska je Dioklecijan, koji nije bio plemenita roda, nego sin oslobođenog roba. Na priejstolje je došao 284. godine.

Provala germanskih naroda počela je u 2. stoljeću. U vrijeme vladavine cara Marka Aurelija opasnost od Germana bila je tolika da je i sam car krenuo u vojni pohod protiv njih. Umro je u Beču dok je ratovao protiv njih.

Car Teodozije pokušao je obraniti Carstvo, pa ga je podijelio na dva dijela 395. g. Od tada se govori o Zapadnom i Istočnom Rimskom Carstvu. Zapadnom Rimskom Carstvu središte je bilo u Rimu, a Istočnom u Konstantinopolu.

Dioklecijan je uveo tetrarhiju kao novi sustav vladavine. To je značilo da je Carstvo podijeljeno na četiri dijela. Prvo je odredio svog suvladara, a onda su svaki od njih dvojice odredili po jednog suvladara, koji bi ih zamijenio na prijestolju. Tako je htio osigurati mirni prijenos vlasti.

Nakon što su Huni, nomadski narod iz Azije, prošli vrata naroda i ušli u Europu, pokrenuli su seobu naroda na Zapad, koji su spas tražili u RImskom Carstvu.

Kako bi djelomično smirili napade Germana, rimske su vlasti dopustile naseljavanje Germanima na području Carstva, ali pod uvjetom da obavljaju vojnu službu. Tako je riješen jedan dio provala, ali nikad ih se nisu zauvijek oslobodili jer su i dalje ostali narodi pokretali osvajačke pohode i pljačke u Carstvu.

Popunjavanjem vojske germanskim plaćenicima dovelo je do jačanja vojske, pa se često događalo i da mnogi vojnici proglašavaju sebe carevima. Vojska je imala toliki utjecaj i važnost da je često i postavljala careve, koji su zapravo samo imali vlast na papiru, dok su stvarnu vlast imali vojnici i vojskovođe.

Iako je Dioklecijan pokušao uvesti promjene kojima bi se izbjegle borbe za vlast, nakon njegovog odstupanja s prijestolja, došlo je do novih borbi. U tim previranjima novi car je postao Konstantin. On je nastavio Dioklecijanovim putem reformi, ali kriza u Carstvu bila je sve veća.

Na prostoru Zapadnog Rimskog Carstva nakon propasti Carstva nastaje puno malih germanskih kraljevstava. Germanski su kraljevi preuzimali i rimsku tradiciju, ali ju i prilagođavali svojim običajima. Najpoznatije germanske države bile su Franačka i Ostrogotsko Kraljevstvo.

Navalu Huna dalje u Europu zaustavili su Rimljani u savezu s Germanima. Porazili su ih u velikoj bitci kod Pariza. Nakon što je Atila umro, država Huna više nije imala jakog vođu pa se uskoro raspala.

Ostrogotsko kraljevstvo osnovao je u Italiji, ali se proširilo i na područje današnje Hrvatske, odnosno bivših rimskih provincija Dalmacije i Panonije.