Nakon što su Atenjani pobijedili, Perzijanci su se počeli spremati za novi napad. Tako su grčki polisi stvorili savez kako bi lakše pobijedili Perzijance. Na čelo saveza stala je Sparta kao dobro uvježbana i oružana.

Atenjani su se nakon poraza Leonide kod Termopila povukli na otok Salaminu nedaleko od Atene, misleći da su tamo sigurni.

U spomen na bitku kod Maratona, u kojoj su Grci pobijedili perzijsku vojsku, i danas postoji atletska disciplina maraton. Radi se o trčanju rute duge 40 km. Tolika je udaljenost Maratonskog polja od Atene.

Heleni su se borili na svom teritoriju, odnosno branili su svoje polise koje su napadali Perzijanci. Najveća prednost Helena bila je to što su bili složni protiv zajedničkog neprijatelja.

Nakon pobjede kod Maratona, Grci su doživjeli poraz u Termopilskom klancu 480. g. pr. Kr. predvođeni spartanskim kraljom Leonidom. No, iste godine Perzijance su pobijedili Atenjani kod Salamine.

Budući da su Atenjani priskočili u pomoć maloazijskim Grcima, perzijski kralj Darije I. napao je Grčku. Perzijska i grčka vojska sukobile su se kod Atene na Maratonskom polju. Pobijedila je atenska vojska.

Nakon što je Sparta preuzela vodstvo u protuperzijskom savezu, Perzijanci su sa sjevera zaprijetili Ateni. U obranu je u prolazu Termopile stao spartanski kralj Leonida s nekolicinom svojih vojnika. Poraženi su, a Perzijanci su uništili Atenu.

Početak grčkog nezadovoljstva s perzijskom vlašću seže u 6. st. pr. Kr. kada je perzijski kralj Darije krenuo u osvajanje grčkih teritorija. No, pravi ratni sukobi između grčkih polisa i Perzije počinju u 5. st. pr. Kr. i tada i završavaju.

Uzroci su dugoročni razlozi početka nekog rata. Budući da je Perzija rasla na Istoku i širila svoje teritorije na Zapad, tako je počela ugrožavati i grčke interese, pogotovo one vezane za trgovinu.

500. g. pr. Kr. dolazi do konačnog ustanka Grka koji žive u Maloj Aziji pod perzijskom vlašću. Na čelo pobune staje grad Milet. Grad je razoren, ljudi ubijeni, a žene i djeca porobljeni.

Mala Azija naziv je za poluotok na zapadu Azije. Obuhvaća današnju Tursku.

Pobunjeni Grci u Maloj Aziji nisu mogli sami nastaviti borbu protiv Perzije. Zato su u pomoć pozvali grčke polise iz Europe. Na poziv se odazvala Atena, zbog čega je Darije I. napao Grčku.

Perzijski kralj Darije I. vladar je koji je proširio perzijsku državu i na europski kontinent. Zauzeo je grčke polise u Maloj Aziji, koji su se i pobunili protiv perzijske vlasti.

Atenjanji su imali ključne uloge u sukobima s Perzijancima i tako je njihov ugled rastao. Ostali grčki polisi počeli su smatrati Atenu važnim polisom, a s druge strane je Sparta željela i dalje biti vodeći polis kao što je bila do ratova s Perzijom.

Konačna bitka grčko-perzijskih ratova bila je Bitka kod Plateje. Tu su Spartanci pobijedili Perzijance i označili povlačenje Perzijanaca iz Grčke nazad u Aziju.

Bitka na Maratonu dogodila se 490. g. pr. Kr., a bitka kod Termopila i Salamine iste godine, 480. g. pr. Kr. Međutim, bitka kod Salamine bila je posljednja veća bitka, u kojoj su se Atenjani branili nakon poraza kralja Leonide kod Termopila.

Iako su Grci ratovima uspjeli protjerati Perzijance s maloazijske obale i oslobodili se daljnjih perzijskih napada, u ratovima se izdigla Atena, što je istisnulo dotad vodeću Spartu. To je bio jedan od uzroka budućeg neprijateljstva između Atene i Sparte, zbog čega će doći do novog rata u Grčkoj.

U 6. st. pr. Kr. na prostoru Iranske visoravni (današnji Iran) jača država Perzija. Perzijsko Carstvo uskoro je postalo jako i krenulo u osvajanja prema Europi.

Atena je smatrala važnim izgraditi mornaricu što se pokazalo ispravnim u grčko-perzijskim ratovima. Postala je pomorski najjači grčki polis i omogućila si status vodećeg grčkog polisa nakon grčko-perzijskih ratova.

Nakon što je Atena pritekla u pomoć pobuni maloazijskih grčkih polisa, perzijski kralj Darije I. odlučio je napasti Atenu. Prva bitka dogodila se 490. g. pr. Kr. nedaleko od Atene na Maratonskom polju.

Grčki polisi u Maloj Aziji koji su se našli pod perzijskom vlašću nisu bili zadovoljni zbog visokih poreza i vojne obveze. U gradu Miletu došlo je do pobune, a pobunjenici su tražili pomoć Atene.

Grčki gradovi na obali Male Azije su neko vrijeme kad su ih Perzijanci osvojili imali samoupravu ili autonomiju, no kasnije su i to izgubili i zato su pokrenuli ustanak protiv Perzijanaca.

U bitci su pobijedili Spartanci, što je značilo kraj grčko-perzijskih ratova i povlačenje Perzijanaca iz Grčke i Europe.

Grci su poraženi u ovoj bitci zbog izdaje u vlastitim redovima i zbog perzijskog napada s leđa.

Kod otoka Salamine perzijski brodovi su uništeni jer su bili veliki i nespretni, a mali grčki brodovi su bili okretni i probijali su svojim kljunovima perzijske brodove.

Perzijance je u Bitku kod Termopilskog klanca vodio kralj Kserkso. Grke je vodio spartanski kralj Leonida. Grci su poraženi u ovoj bitci zbog izdaje u vlastitim redovima i zbog perzijskog napada s leđa.

Hopliti je naziv za grčke teško naoružane pješake. Bili su opremljeni oklopom, štitom, mačem i kopljem. Na glavi su imali kacige. Hopliti su se sami opremali, a u nekim polisima hopliti su bili profesionalni vojnici.