Civilizacije Starog Istoka

Gradovi Mezopotamije ostvarivali su živu trgovinu i s Indijom i Kinom, a na zapadu s državama na Sredozemlju. Nesmetano odvijanje trgovine i povezivanje udaljenih krajeva može se pripisati postojanju dobrih trgovačkih puteva, ali i postojanju trgovačkih veza. Trgovački putovi povezivali su područja svijeta kopnom, morem i rijekama.

Na istočnoj obali Sredozemlja smjestila se Fenikija, prostor na kojem se nalazilo više manjih gradova država. Feničani su zbog svog položaja na moru imali mogućnost razvijati trgovinu i tako posredovati u trgovini između Istoka i Zapada. Oni sami su proizvodili i prodavali cedrovinu, vrstu kvalitetnog drva.

Prve civilizacije razvijaju se u dolinama rijeka jer se uz rijeke nalaze plodne ravnice pogodne za razvoj poljoprivrede, posebno žitarica. Blizina rijeke omogućila je prvim civilizacijama i izvor vode.

Uz rijeku Nil nastala je egipatska civilizacija. Kineska civilizacija nastala je u dolini Žute rijeke i Duge rijeke. Za egipatsku civilizaciju se često kaže da je \"dar Nila\" jer je cijeli život ovisio o rijeci.

Kako su gradovi rasli, raslo je i stanovništvo. Puno ljudi na jednom mjestu trebalo je organizirati i urediti odnose među njima. Zbog potrebe za uređenjem društva i nastaju prvi zakoni.

Velike rijeke često su bile nepredvidljive i izlijevale bi se iz svog korita. Tada bi uništile usjeve i ljude ostavili bez hrane. Kako bi se zaštitili od nenadanih poplava, stanovnici su gradili kanale kojima se višak vode odvodio u bazene. U tim bazenima voda se čuvala i onda se koristila kada bi nastupilo razdoblje suše.

Kada se pismo pojavilo, nastalo je zbog potreba trgovine. No, pismo su poznavali prije svega učeni ljudi, a to su bili svećenici. Oni su tako prenosili pismo i bavili se znanošću. Svećenici žive u hramovima, pa se mogu pronaći i hramske knjižnice.

U središtu svakog grada u Mezopotamiji stajao je zigrat. Bila je to stepenasta građevina, koja se sastojala od više razina ili terasa. Na vrhu takve građevine nalazio se hram posvećen božanstvu grada. Na nižim razinama živjeli su svećenici i pisari.

Upoznavanjem različitih biljaka dovelo je i do novih metoda liječenja, a civilizacije poput egipatske poznavale su dobro i anatomiju ljudskog tijela. Tako se razvijala medicina. Kako je život prvih civilizacija bio snažno povezan uz trgovinu, za potrebe trgovine razvijala se i matematika.

Trgovina koja se odvijala u vrijeme razvoja prvih civilizacija nije uključivala novac. Trgovina se vršila razmjenom proizvoda. Takva trgovina zove se robna razmjena.

Kako bi se zaštitili od napada drugih gradova i kako bi se obranio grad, prve civilizacije svoje su gradove opasavali snažnim bedemima. Bile su to debele zidine, najčešće od kamena ili nekog drugog čvrstog materijala.

Budući da je u nizinama rijeka poljoprivreda bila razvijena, došlo je do stvaranja viška proizvoda. Ono što u dolinama nije bilo to su rude, koje su se nalazile u planinama i gorama. Tako su ljudi poljoprivredne proizvode najviše mijenjali za proizvode od metala.

Migracije su selidbe, odnosno preseljenja stanovnika nekog kraja u drugi kraj. Česte su bile među prvim civilizacijama jer su ratovi tjerali ljude s nekog prostora da drugdje traže utočište.

Ljudi prvih civilizacija koristili su za prijevoz robe i putnika rijeke, more i kopno, ali ne i zrak jer tada nisu poznavali zrakoplove i druga prijevozna sredstva koja putuju zrakom.

U međurječju Eufrata i Tigrisa, na području današnje države Irak, nastala je civilizacija Mezopotamije. Mezopotamija znači \"međurječje\" jer se nalazila između te dvije rijeke.

Hamurabijev zakonik odnosio se na sve članove društva, a tako i na žene i robove, ali ovisno o društvenom položaju dodjeljivale su se i kazne. One su tako bile oštrije za pripadnike nižem društvenog statusa.

Prvi poznati zakonik iz 2. tis. pr. Kr. pripadao je babilonskom vladaru Hamurabiju. To je bila velika kamena stela na koju su ispisani svi zakoni, a na vrhu se nalazio reljefni prikaz kralja Hamurabija i boga Šamaša.

Narodi Mezopotamije bili su svjesni važnosti predmeta od metala. Tako su svoje poljoprivredne proizvode često mijenjali za metalne predmete, među kojima se nalazilo i metalno oružje. Ovo oružje bili je puno čvršće i ubojitije i promijenilo je načine ratovanja.

Hamurabi je u 18. st. pr. Kr. vladao Babilonom. To je grad koji je bio prijestolnica babilonske države. Hamurabi je poznat po zakoniku koji je uredio odnose u društvu.

Prostor Mezopotamije je ravnica i kao takvo je prirodno nezaštićeno područje. Tako su se narodi s planina i iz gorja spuštali u Mezopotamiju i napadali gradove države. Zato su se često mijenjali i narodi i vlasti.

Nakon što su prve civilizacije nastale u dolinama velikih rijeka zahvaljujući umijeću uzgoja žitarica, daljnji razvoj i rast prvih civilizacija pokrenula je trgovina. Trgovci su prolazili kroz naselja i tako razmjenjivali proizvode, ali i širili znanja i kulturu te ih prenosili dalje.

Svećenici su se bavili znanošću i poznavali su pismo. Zato su uz hramove nastajale i prve škole, a u njih su išli dječaci koji su se školovali da postanu svećenici ili pisari.

Kako bi skrenuli tok rijeke prema svojim poljima i tako ih zalijevali, stanovnici u dolinama rijeka počeli su graditi velike sustave kanala za navodnjavanje. Izgradnjom, održavanjem i nadzorom nad kanaila nastaju prvi gradovi države.

Svaki grad država imao je svoje diplomate, a to su bili predstavnici koji su radi pregovora bili slani u druge gradove države. Svojim pregovaračkim sposobnostima diplomati su uspostavljali i trgovačke veze s udaljenim krajevima.

Budući da su ljudi za potrebe poljoprivrede morali poznavati izmjenu godišnjih doba i znati kako vremenski uvjeti utječu na poljoprivredu, razvila se astronomija. Tako su promatranjem položaja zvijezda i neba mogli predvidjeti vrijeme i godišnja doba.

Ljudi su prvo živjeli nomadskim životom i selili se s mjesta na mjesto kad bi iscrpili hranu na jednom području. Kad su ljudi otkrili žitarice, ubrzo su naučili i kako ih uzgajati. Od tada više nisu morali seliti, pa su nastajala trajna naselja od kojih su nastajale prve civilizacije.

U središtu prvih gradova nalazila se građevina koja je imala namjenu služenja božanstvima, a zvala se hram. Svaki grad imao je i svog vladara, koji je imao ukrašene palače koje su bile najveće od svih građevina u gradu.

Manje zajednice na području velikih rijeka organizirale su se u izgradnji kanala, poljoprivredi i drugim djelatnostima. Tako su te zajednice rasle, a na njihovom čelu pojavljivali su se vođe. Te manje zajednice tako prerastaju u prve velike zajednice koje su se zvale gradovi države.