Vode na kopnu – tekućice

Najduža rijeka u Europi je Volga koja teče u Ruskoj Federaciji i ulijeva se u Kaspijsko jezero. S obzirom na to da Ruska Federacija nije u Europskoj uniji, najduža rijeka Europske unije je Dunav.

Riječnu mrežu čine sve rijeke na nekom području. Sama gustoća riječne mreže ovisi o reljefu, klimi te o samom podlozi.

Korito je udubljenje na površini Zemlje kojim teče rijeka. Rijeka uglavnom sama sebi prirodno stvara korito procesom erozije.

Porječje je područje kojim teče rijeka te prostor oko svih njenih pritoka. Najveće porječje na svijetu ima rijeka Amazona, a u Europi rijeka Volga.

Mjesto gdje završava tok neke tekućice naziva se ušće. Razlikujemo dva osnovna tipa ušća, a to su: delta i estuarij.

Porječje je područje kojim teče rijeka te prostor oko svih njenih pritoka. Najveće porječje na svijetu ima rijeka Amazona, a u Europi rijeka Volga.

Vodostaj je razina vode u riječnom koritu. Vodostaj je određuje vodokaznom letvom ili limnigrafom prema referentnoj nadmorskoj visini.

Gledamo li od izvora prema ušću sve rijeke koje pritječu glavnoj rijeci s lijeve strane su lijevi pritoci, a one koje pritječu s desne strane su desni pritoci. Uzmimo za primjer rijeku Savu, njoj su desni pritoci rijeke Una i Bosna, a lijevi pritoci su Lonja i Orljava.

Razina vode u koritu tekućice naziva se vodostaj. Vodostaj se obično izražava u centimetrima, a mjeri se uglavnom pomoću vodomjerne letve

Delta je razgranato riječno ušće, a nastaje taloženjem materijala koje rijeka nosi i koji se talože pri samome ušću gdje rijeka usporava. Materijal koji rijeka nosi, a koji je uglavnom građen od mulja i pijeska je izuzetno plodan pa same delte se koriste za poljoprivredu. Primjeri rijeka s deltama u svijetu su: Neretva u Hrvatskoj, Nil u Africi i Mississippi u Sjevernoj Americi.

Obale su strane korita. Razlikujemo lijevu i desnu obalu, a određujemo ih u odnosu izvora prema ušću. Sve što je s desne strane od izvora prema ušću je desna obala, a što je s lijeve strane je lijeva obala.

Korito je udubljenje na površini Zemlje kojim teče rijeka. Rijeka uglavnom sama sebi prirodno stvara korito procesom erozije.

Svaka tekućica ima svoje osnovne elemente, a to su: izvor, korito, ušće, obale i pritoke. Početak svake tekućice naziva se izvor.

Prostor s kojega sve rijeke otječu prema oceanu, moru ili jezeru naziva se slijev. U Hrvatskoj rijeke dijelimo u dva slijeva, a to su slijev Crnoga mora i slijev Jadranskog mora.

U tekućice ubrajamo rijeke i potoke. S druge strane u stajaćice ubrajamo jezera, močvare, bare i lokve.

Prostor s kojega sve rijeke otječu prema oceanu, moru ili jezeru naziva se slijev. U Hrvatskoj rijeke dijelimo u dva slijeva, a to su slijev Crnoga mora i slijev Jadranskog mora.

Razvodnica je granica između dvaju porječja ili sljevova. Granica crnomorskog i jadranskog slijeva u Hrvatskoj prolazi kroz Gorsku Hrvatsku.

Gledamo li od izvora prema ušću sve rijeke koje pritječu glavnoj rijeci s lijeve strane su lijevi pritoci, a one koje pritječu s desne strane su desni pritoci. Uzmimo za primjer rijeku Savu, njoj su desni pritoci rijeke Una i Bosna, a lijevi pritoci su Lonja i Orljava.

Estuarij je ljevkasto riječno ušće nastalo potapanjem donjeg toka rijeke. Estuariji su uglavnom uvučeni u kopno te su kao takvi pogodni za gradnju hidroelektrana jer nema većeg utjecaja valova. Neke od rijeka u svijetu s estuarijem su: Yangtze u Aziji, Amazona u Južnoj Americi i Temza u Europi.

Mjesto gdje završava tok neke tekućice naziva se ušće. Razlikujemo dva osnovna tipa ušća, a to su: delta i estuarij.

Razvodnica je granica između dvaju porječja ili sljevova. Granica crnomorskog i jadranskog slijeva u Hrvatskoj prolazi kroz Gorsku Hrvatsku.

Izvor je početak svake rijeke. Vrelo je vrsta snažnog izvora u krškim područjima, a one može presahnuti uslijed dugotrajnih suša.

Svaka tekućica ima svoje osnovne elemente, a to su: izvor, korito, ušće, obale i pritoke. Početak svake tekućice naziva se izvor, prostor kojim rijeka teče je korito, a ušće je mjesto gdje se rijeka ulijeva u drugu rijeku, more ili ocean.

Vrelo je vrsta snažnog izvora u krškim područjima, a one može presahnuti uslijed dugotrajnih suša.

U tekućice ubrajamo rijeke i potoke. S druge strane u stajaćice ubrajamo jezera, močvare, bare i lokve.

Riječnu mrežu čine sve rijeke na nekom području. Sama gustoća riječne mreže ovisi o reljefu, klimi te o samom podlozi.

Tekućice su nam važne za:- pitku vodu- proizvodnju električne energije- plovidbu- turizam- poljoprivredu

Amazona je rijeka najbogatija vodom na svijetu. Teče na sjeveru Južne Amerike te je uz rijeku Nil koja teče u Africi najdulja rijeka svijeta.

Obale su strane korita. Razlikujemo lijevu i desnu obalu, a određujemo ih u odnosu izvora prema ušću. Sve što je s desne strane od izvora prema ušću je desna obala, a što je s lijeve strane je lijeva obala.

Estuarij je ljevkasto riječno ušće nastalo potapanjem donjeg toka rijeke. Estuariji su uglavnom uvučeni u kopno te su kao takvi pogodni za gradnju hidroelektrana jer nema većeg utjecaja valova. Neke od rijeka u svijetu s estuarijem su: Yangtze u Aziji, Amazona u Južnoj Americi i Temza u Europi.

Ušće je mjesto gdje završava tok rijeke. Razlikujemo dvije osnovne vrste riječnog ušća, a to su delta i estuarij.