Došlo je do tri Punska rata između Rimljana i Kartažana, a počeli su zbog prevlasti nad Sredozemljem:\r

\r

• 1. Punski rat (264. – 241. pr. Kr.)
\r

• 2. Punski rat (218. – 202. pr. Kr.)
\r

• 3. Punski rat (149. – 146. pr. Kr.)
\r

148. g. pr. Kr. Rimljani osvojili Makedoniju, a 146. g. pr. Kr. osvojili su Grčku.

1. Punski rat (264. – 241. pr. Kr.), zbog sukoba oko žitne Sicilije. Rimljani pobijedili kod Egatskih otoka, Kartaga platila ratnu odštetu i morala Rimu dati Siciliju, Korziku i Sardiniju.

1. Ilirski rat (229. - 228. pr. Kr.), Ilire prevodio Teutin vojskovođa Demetrije s Hvara. Iliri poraženi, zabranjeno im gusarenje, Teuta se morala odreći prijestolja.

Rimska vojska bila je disciplinirana zbog sustava nagrađivanja i kažnjavanja. Kazne su bile otpust iz vojne službe, produljenje vojne službe, decimiranje (kažnjavanje svakog desetog vojnika) i smrtna kazna. Najbolji legionari su bili nagrađeni.

U 3. st. pr. Kr. se na sjeveru Dalmacije, Crne Gore i Albanije nastaje Ilirsko Kraljevstvo. Kralj Agron je htio proširiti svoju vlast na istočni Jadran, pa su pokorili grčke kolonije osim Isse (danas Vis). Issa je potražila rimsku pomoć, pa su Rimljani poslali izaslanike Ilirima.

1. Ilirski rat (229. - 228. pr. Kr.), Ilire prevodio Teutin vojskovođa Demetrije s Hvara. Iliri poraženi, zabranjeno im gusarenje, Teuta se morala odreći prijestolja.

Na jugu Apeninskog poluotoka Rimljani su se sukobili s gradovima Velike Grčke. Grčka kolonija Tarent je tražila pomoć epirskog kralja Pira, koji je stigao u Italiju s vojskom i slonovima. Pir je pobijedio, ali uz velike gubitke pa je to danas poznato kao „Pirova pobjeda“ (pobjeda, ali s velikim gubitcima). Pirova vojska je na kraju poražena, a gradovi Velike Grčke su u 3. st. pr. Kr. pali pod rimsku vlast.

3. Ilirski rat (168. - 167. pr. Kr.), Gencije kralj Ilirskog Kraljevstva optužen za gusarenje i napad na rimske građane. Rimljani napali Ilirsko Kraljevstvo, zarobili Gencija, prestalo postojati Ilirsko Kraljevstvo, a Rimljani to područje proglasili provincijom Ilirik.

2. Ilirski rat (219. - 218. pr. Kr.) Iliri nastavili gusariti, Rimljani porazili Demetrija i osvojili Pharos. Iliri priznaju rimsku vlast.

Rimska osvajanja počinju u doba Republike. Sukobljavaju se s Etrurcima za grad Veji. Etrurci su se predali Rimljanima i od 3. st. pr. Kr. Rimljani su zauzeli čitavo etrursko područje. U 4. st. pr. Kr. sukobili su se s Galima koji su zauzeli i opljačkali Rim.

Rimljani su poznavali ratne naprave: katapult, baliste, ovnove za probijanje zidina i vrata, pomične kule.

3. Punski rat (149. – 146. pr. Kr.), Kartaga započela rat s Numiđanima koji su bili rimski saveznici. Kartažani prekršili mir iz 2. punskog rata. Rimljani napali grad Kartagu i potpuno je uništili i spalili. Stvorena provincija Afrika.

U 4. st. pr. Kr. Rimljani su se sukobili s Galima koji su zauzeli i opljačkali Rim. Legenda kaže da su se žene i djeca sakrili u druga mjesta, a muškarci su ostali braniti grad. Gali su usred noći htjeli napasti grad, ali su svete guske božice Junone svojim gakanjem probudile vojnike i tako Gali nisu uspjeli u opsadi. Tada je nastala uzrečica „Guske su spasile Rim“.

Rimljani su naseljenike kolonije Kartage na sjeveru Afrike nazivali Puni. To je bila fenička kolonija koja je bila snažna trgovačka i pomorska sila koja je prijetila Rimljanima svojom moći.

Rimljani su ratove vodili i s italskim plemenima na Apeninskom poluotoku. Djelovali su politikom „zavadi pa vladaj“, tako što bi kada između sebe zarate pojedini narodi oni lakše napali i pobijedili. Na jugu Apeninskog poluotoka sukobili su se s gradovima Velike Grčke.

2. Punski rat (218. – 202. pr. Kr.), kartaški vojskovođa Hanibal se želi osvetiti Rimljanima zbog poraza u 1. punskom ratu. Hanibal prelazi Alpe i dolazi na sjever Apeninskog poluotoka. Bitka kod Kane 216. pr. Kr. značila je rimski poraz. Rimljani pobjeđuju Hanibala u bitci kod Zame 202. pr. Kr. Kartaga je platila opet ratnu odštetu, predala mornaricu i Hispaniju. Obvezala se da neće voditi ratove u Africi bez rimskog znanja.

Vojskovođa koji bi doživio pobjedu u ratu imao je proslavu trijumfa. Vojskovođa je ulazio u Rim u počasnoj povorci koja se kretala do brežuljka Kapitolija. U povorci su išli zarobljenici i ratni plijen. Slavlje je počelo prinošenjem žrtve bogovima, a završilo se gladijatorskim borbama.

Rimska vojska bila je disciplinirana zbog sustava nagrađivanja i kažnjavanja. Kazne su bile otpust iz vojne službe, produljenje vojne službe, decimiranje (kažnjavanje svakog desetog vojnika) i smrtna kazna. Najbolji legionari su bili nagrađeni.

Na jugu Apeninskog poluotoka Rimljani su se sukobili s gradovima Velike Grčke. Grčka kolonija Tarent je tražila pomoć epirskog kralja Pira, koji je stigao u Italiju s vojskom i slonovima. Pir je pobijedio, ali uz velike gubitke pa je to danas poznato kao „Pirova pobjeda“ (pobjeda, ali s velikim gubitcima). Pirova vojska je na kraju poražena, a gradovi Velike Grčke su u 3. st. pr. Kr. pali pod rimsku vlast.

Legija je osnovna jedinica rimske vojske. U početku je imala 3000 legionara, kasnije 6000 legionara. To su bili pješaci, koji su imali zaštitu konjanika. Rimski legionari na sebi su od opreme imali kacigu, oklop, pravokutni štit, kratki mač, bodež, dugo ili kratko koplje.

Na jugu Apeninskog poluotoka Rimljani su se sukobili s gradovima Velike Grčke. Grčka kolonija Tarent je tražila pomoć epirskog kralja Pira, koji je stigao u Italiju s vojskom i slonovima. Pir je pobijedio, ali uz velike gubitke pa je to danas poznato kao „Pirova pobjeda“ (pobjeda, ali s velikim gubitcima). Pirova vojska je na kraju poražena, a gradovi Velike Grčke su u 3. st. pr. Kr. pali pod rimsku vlast.

Ilirski narodi su se 6. g. pobunili protiv rimske vlasti i tražili svoja prava pod vodstvom dvojice vođa koji su se oba zvali Baton. Ustanak dvojice Batona ugušio je Augustov posinak Tiberije.

Kada bi rat dugo trajao, rimski vojnici podigli su u blizini bitke vojni logor. Logori su bili pravilnog pravokutnog oblika i imali su mrežu cesta, iz nekih su se logora s vremenom razvili i gradovi.