Ratovi stare Grčke

U VI. st. pr. Krista perzijski vladari su nametnuli svoju vlast grčkim polisima na zapadnoj obali Male Azije. Istovremeno su namjerno uništavali grčku trgovinu i davali prednost Feničanima što je 499. g. pr. Krista uzrokovalo pobunu polisa Mileta protiv Perzijanaca.

Peloponeski rat završava 404. g. pr. Krista pobjedom Sparte i Peleponeskog saveza. Cijela je Grčka bila oslabljena dugim ratom.

Makedonska vojska je bila ustrojena po uzoru na tebanske falange. Falangu je činilo 16 redova pješaka naoružanih kopljima od preko 4m.

Bitka na Maratonskom polju odigrana je 490. g. pr. Krista. Zahvaljujući dobroj strategiji, slabija atenska vojska pobijedila je nadmoćnije Perzijance.

U bitci kod Termopilskog klanca 480. g. pr. Krista Spartance je predvodio kralj Leonida.

Perzijski kralj Darije I. Veliki ugušio je pobunu grčkog polisa Mileta i sravnio ga sa zemljom.

Djelo o ratu između Ahejaca i Trojanaca se zove Ilijala. Ahejci su Troju zvali Ilij. Prema Ilijadi uzrok rata bila je otmica lijepe Helene, žene spartanskog kralja Menelaja, u koju se zaljubio trojanski princ Paris.

Najvatreniji Filipov protivnik bio je atenski govornik Demosten. U svojim oštrim govorima - filipikama - upozoravao je na opasnost koja prijeti od Filipa II.

Nakon potpunog poraza perzijske vojske 331. g. pr. Krista Aleksandar Veliki proglašava se perzijskim kraljem. Dao je razrušiti prijestolnicu Perzepol i novom prijestolnicom imenovao Babilon.

334. g. pr. Krista Aleksandar III. Makedonski s vojskom od otprilike 40 000 vojnika prelazi Dardanele i dolazi u Malu Aziju.

Nakon smrti Filipa II. na vlast dolazi njegov sin Aleksandar III. Makedonski. On se za života proslavio kao veliki osvajač pa je njegovu imenu pridodan naziv Veliki.

Najuspješniji grčki vojnici pješaci nazivali su se hopliti. Bili su teško naoružani o dobro opremljeni za bitku.

Epidemija kuge je pogodila Atenu odmah na početku Peleponeskog rata te prouzročila smrt trećine atenskog stanovništva u dvije godine.

Rat Perzijanaca i Grka završava 449. g. pr. Krosta pobjedom Grka i oslobođenjem maloazijskih Grka od perzijske vlasti.

Aleksandar Veliki je, iscrpljen dugogodišnjim ratovanjima, umro u 33. godini od posljedica groznice.

U VI. st. pr. Krista perzijski vladari su nametnuli svoju vlast grčkim polisima na zapadnoj obali Male Azije. Istovremeno su namjerno uništavali grčku trgovinu i davali prednost Feničanima što je izazvalo pobunu protiv Perzijanaca.

Grad Troju su na kraju Ahejci osvojili na prijevaru. Na Odisejev prijedlog izgradili su ogromnog trojanskog konja u kojem su se skrivali ahejski vojnici, dok su ostali glumili povlačenje.

333. g. pr. Krista Aleksandar Veliki prodire u Feniciju i dalje prema Egiptu. Egipat je lako osvojio i proglasio se faraonom i sinom boga Amona.

Aleksandrovi vojskovođe, dijadosi, nakon njegove smrti započeli su dugogodišnje ratovanje i borbu za dijelove države.

Sparta je nakon grčko-perzijskih ratova bila osiromašena i nije imala izlaz na more. Glavna luka za trovanje bila joj je u Korintu.

Nakon grčko-perzijskih ratova Atena staje načelo savezničkih polisa koji se udružuju u Delski savez. S vremenom je Atena postigla prevlast nad ostalim članicama Saveza.

Aleksandar Veliki je, iscrpljen dugogodišnjim ratovanjima, umro 323. g. pr. Krista u 33.oj godini od posljedica groznice.

Peloponeski rat je započeo 431. g. pr. Krista kada je Atena pokušala osvojiti korintsku koloniju Potideju. U ratu su sudjelovale sve grčke kolonije i završio je 404. g. pr. Krista pobjedom Sparte i Peleponeskog saveza.

Prema Ilijadi uzrok rata bila je otmica lijepe Helene, žene spartanskog kralja Menelaja, u koju se zaljubio trojanski princ Paris. Ahejci su otmicu smatrali velikom sramotom i pod zidinama Troje okupili vojsku predvođenu mikenskim kraljem Agamemnonom.

Grčki polisi su pokušali stvoriti savez i suportstaviti se Filipu II., ali su poraženi u Bitci kod Heroneje 338. g. pr. Krista.

U VI. st. pr. Krista perzijski vladari su nametnuli svoju vlast grčkim polisima na zapadnoj obali Male Azije. Istovremeno su namjerno uništavali grčku trgovinu i davali prednost Feničanima što je 499. g. pr. Krista uzrokovalo pobunu polisa Mileta protiv Perzijanaca.

Nakon Peleponeskog rata polis Teba zauzima mjesto Atene te postaje politička sila grčkog svijeta.

Grčki ratni brod s tri reda vesala zvao se trirema.

Atenski vojnik Fidipid je nakon pobjede Atenjana nad Perzijancima trčao 42 kilometra od Maratona do Atene u punoj ratnoj opremi kako bi donio vijest o pobjedi. Njemu u čast i danas se trče maratonske utrke.

Nakon smrti Filipa II. na vlast dolazi njegov sin Aleksandar III. Makedonski. On se za života proslavio kao veliki osvajač pa je njegovu imenu pridodan naziv Veliki.

Svaki tajni dogovor nekolicine ljudi koji je usmjeren protiv nekoga ili nečega nazivamo urota.

U IV. st. pr. Krista sjeverno od grčkih polisa uzdiže se Makedonija pod svodstvom Filipa II.

Aleksandar III. Makedonski je 334. g. pr. Krista prešao Dardanele i ušao u Malu Aziju. Ratovao je protiv perzijskog kralja Darija III.

Opsada Troje je trajala deset godina, nakon čega je grad razoren oko 1200. g. pr. Krista.

480. g. pr. Krista kod Termopilskog klanca sukobile su se spartanska i perzijska vojska predvođena Kserksom.

Opsada Troje je trajala deset godina, nakon čega je grad razoren oko 1200. g. pr. Krista.

Peloponeski rat je započeo 431. g. pr. Krista kada je Atena pokušala osvojiti korintsku koloniju Potideju. U ratu su sudjelovale sve grčke kolonije i završio je 404. g. pr. Krista pobjedom Sparte i Peloponeskog saveza.

Nakon potpunog poraza perzijske vojske, Aleksandar Veliki proglašava se perzijskim kraljem. Dao je razrušiti prijestolnicu Perzepol i novom prijestolnicom imenovao Babilon.

Peloponeski savez je osnovala Sparta kao protutežu Atenskom pomorskom savezu.