Nemirna Zemlja

Alfred Wegener proučavajući fosile pretpostavio je da su kontinenti u prošlosti bili spojeni u jedan, a na temlju toga razvila se teorija o gibanju litosfernih ploča.

Smicanje litosfernih ploča je način gibanja ploča pri ćemu se jedna uz drugu smiču. Na granici litosfernih ploča gdje dolazi do smicanja dešavaju se najjači potresi u svijetu.

Litosferne ploče su razlomljeni dijelovi litosfere. Na Zemlji imamo nešto više od 10 velikih litosfernih ploča i oko 40 manjih.

Rasjed je pukotina duž koje se pomiču dijelovi Zemljine kore.

Bora je savijeni sloj Zemljine kore nastao zbog djelovanja bočnih sila.

Smicanje, razmicanje i podvlačenje tri su glavna oblika kretanja litosfernih ploča. Do smicanja dolazi na konzervativnoj granici litosfernih ploča, do razmicanja na konstruktivnim granicama, a do podvlačenja na destruktivnim granicama litosfernih ploča.

Sila teža i toplina u unutrašnjosti Zemlje uzrokuju potrese i vulkanske pojave zbog strujanja tvari u rastaljenom plaštu. Navedene sile uzrokuju i pucanje i pokretanje dijelova Zemljine kore.

Litosfera je zemljin kameniti omotač, odnosno sloj kojega čine Zemljina kora i tanki gornji sloj plašta

Litosferne ploče su razlomljeni dijelovi Zemljine kore, a razlikujemo desetak većih i niz manjih litosfernih ploča. Od većih litosfernih ploča možemo izdvojiti: Euroazijsku, Tihooceansku, Sjevernoameričku, Afričku,...

Litosfera je Zemljin kameni omotač kojega čine gornji plašt i kora.

Jedan od načina gibanja litosfernih ploča je razmicanje. Razmicanje se dešava kada kada se magma izdiže niz pukotinu između dvije ploče. Magma kada dođe na površinu se hladi i razmiče litosferne ploče.

Sredinom Atlantskog oceana dolazi do razmicanja litosfernih ploča, a kao posljedica toga razmicanja nastao je srednjooceanski hrbat.

Planine su uobičajeni reljefni oblici koji nastaju boranjem.

Sila teža i toplina u unutrašnjosti Zemlje uzrokuju potrese i vulkanske pojave. Navedene sile uzrokuju i pucanje i pokretanje dijelova Zemljine kore.

Srednjooceanski hrbat reljefni je oblik koji nastaje pri razmicanju litosfernih ploča. Magma koja se izdigne na izvan kore u moru se ohladi i stvori podmorski planinski lanac - hrbat.

Unutarnji procesi koji mijenjaju reljef su: potresi, vulkani i pomicanje dijelova Zemljine kore. Oni konstanto razlamaju, spuštaju i izdižu dijelove kore.

Rasjedi su pukotine duž kojih se pomiču razlomljeni dijelovi stijena. Rasjed se vrlo rijetko sastoji od jedinstvene planarne plohe, nego je to većinom skup od više usporednih ili gotovo usporednih, međusobno pomaknutih slojnih ploha, koje se nazivaju rasjednom zonom.

Nabiranjem i lomljenjem slojeva stijene površinske ploče nastaju planinski lanci. Proces nastajanja planina i ulančanih gorja naziva se orogeneza.

Dubokomorski jarak reljefni je oblik koji je nastao kao posljedica podvlačenja jedne pod drugu litosfernu ploču. Najpoznatiji dubokomorski jarak je Marijanska brazda gdje se nalazi i najdublja točka na Zemlji.

Podvlačenje litosfernih ploča dolazi kada se sudare dvije ploče pod utjecajem magme pri čemu se tanja ploča podvlači pod deblju. Pri tome nastaju dubokomorski jarci.

Srednjooceanski hrbtovi podvodni su planinski lanci koji nastaju pri razmicanju litosfernih ploča. Kada se razmaknu litosferne ploče, magma kroz pukotinu izlazi van i njezinim hlađenjem nastaju srednjooceanski hrbtovi

Bore su savijeni dijelovi Zemljine kore, nastali pod utjecajem procesa u unutrašnjosti Zemlje. Bore se mogu razlikovati prema obliku pa tako razlikujemo: uspravne, kose, prebačene, polegnute i utonule bore.

Pri smicanju ne dolazi do uzdizanja planina, ali pri smicanju nastaju snažni potresi uzduž granice ploča. Najpoznatija konzervativna granica na kojoj dolazi do smicanja je ona u Kaliforniji gdje je nastao i rasjed San Andreas.

Zemljina kora puca zbog utjecaja sile teže i topline iz unutrašnjosti koje uzrokuju strujanje u plaštu i pucanje kore.

Litosferne ploče gibaju se pod utjecajem magme koja stalno struji prema kori i izaziva gibanje ploča.

Alfred Wegener pretpostavio je da su svi kontinenti nekoć davno bili spojeni u cjelinu. On je dokazao proučavajući fosilne ostatke paprati da se kontinenti gibaju i da su u prošlosti bili spojeni u jedinstvenu cjelinu.